Nakon, izgleda samo privremenog pada totalitarnog režima Mila Đukanovića, gotovo jedino dobro što se desilo na političkoj sceni Crne Gore jeste evidentan pad ugleda svih stranaka. Kratkoročno posmatrano, to nas i dalje drži u stanju anarhije, a to znači idealne pozicije da vlast poslože isključivo svjetski centri političke moći. Dugoročno posmatrano, to im neće ići lako kao u minule tri decenije, ne samo zato što se planetarna politička moć raslojava, već i zato što su građani počeli da uviđaju da kompletna garnitura političkih figura u Crnoj Gori nije ništa drugo nego politički nedorastao orkestar trubača koji, istina, svoje trubljenje debelo naplaćuje, ili trube onako kako im je plaćeno, ili naređeno.
Jedina šansa za Crnu Goru jeste jačanje svijesti, koja treba i dalje da ruši rejting političara sve dok ne počnu da trube u skladu sa interesima države, naroda i demokratije. Treba pročistiti politiku od lažnjaka, a takvi su za sada skoro svi.
Ako hoće opstati kao država, Crna Gora treba da ukine svijest o manjinskim i većinskim narodima. U suprotnom, to vodi u jednu suludu asimetriju. Da pojasnim. HGI slovi kao nacionalna stranka Hrvata u Crnoj Gori, iako svi znamo da nije, da je glasaju članovi DPS-a, jer ona to i jeste: projekat Hrvatske i Đukanovića, a ne i volja Hrvata koji žive u Crnoj Gori. S druge strane, BS jeste stranka Bošnjaka/Muslimana, ali oni su suštinski filijala DPS-a, preko kojeg uspijevaju da utrostruče svoju realnu političku moć.
PES je sticaj okolnosti, nastao kao vapaj naroda da nešto bude bolje, progresivnije i zdravije u Crnoj Gori. Da nije u tom smislu bio presudan program Evropa sad, pokazao je izborni rezultat koji je u odnosu na očekivanja PES (britanske i njemačke ambasade) ipak bio drastično manji. Dakle, građani su su brzo osvijestili da u PES-u nijesu dobili ono što su priželjkivali.
PES je pristao da budu projekat evropskog Zapada, kao što je URA pristala da bude projekat SAD. Demokrate su od početka do danas ostale kameleonski projekat, interni biznis i ego prehrana. Koalicija ZBCG je i nakon transformisanja ostala u sužanjstvu Aleksandra Vučića. Istovremeno (i slično HGI) sve manje opstaje kao izbor Srba iz Crne Gore. Sve dok se ovakva stvarnost ne promijeni Crna Gora ostaje, ne podijeljeno, nego rasparčano društvo. Tek kada dođe trenutak da se prepolovi domicilna populacija, što mora uslijediti u ovom vijeku, a zbog ekstremnog raseljavanja, doći će momenat otrežnjenja, ali tada će biti kasno za za Crnu Goru, ali i većinu balkanskih naroda, jer sudba nam je svima ista. Upravo, postoji jedan izuzetak. Jedino će Albanija ostati kao ozbiljan faktor na Balkanu, jer ona jedino jeste stvarni projekat svjetskih centar političke moći. Dritan to dobro zna. Vučić naivno vjeruje da je dio istog sna.
Milovan Urvan
