Izjava Emanuela Makrona da bi po Evropljane najgore bilo da slede SAD, primljena je sa nelagodom u Evropi i hladnim besom sa druge strane Atlantika.

(Foto: Middle-east online.com)
Vraćajući se iz posete Kini, u kojoj je boravio 6. i 7. aprila, francuski predsednik je novinarima koji su s njim putovali u avionu otvoreno govorio o svom viđenju krize na Tajvanu. Postoji rizik od povećanih tenzija i EU treba da ostane po strani, rekao je tada. „Da li je u našem interesu povećanje tenzija oko Tajvana? Nije. Kinezi su zabrinuti za svoje jedinstvo, a Tajvan je, iz njihovog ugla, deo tog jedinstva. Treba razumeti njihovu poziciju“, primetio je francuski predsednik. Evropska unija bi trebalo „manje da zavisi od Amerikanaca”, da „ne sledi slepo SAD“, uz izgovor da je reč o savezu demokratija.
Treći pol
„Evropljani ne uspevaju da reše krizu u Ukrajini“, primećuje francuski predsednik, „kako onda da kažemo Kinezima da ćemo doći tamo (u Južno kinesko more ili vode Tajvana) ako urade nešto pogrešno. To bi tek povećalo tenzije“, rekao je novinarima. Evropljani ne treba da se prilagode „američkom ritmu“, niti da podlegnu „preteranoj reakciji“ Kine. Opasnost po Evropu bi bila da je uvuku u sukob s Kinom koji nije njen i da tako ona odustane od projekta strateške autonomije i postane „američki vazal“, rekao je Makron.
„Ako dođe do požara između dva pola nećemo imati vremena ni sredstava da finansiramo našu stratešku autonomiju i postaćemo vazali umesto da budemo treći pol, ukoliko budemo imali nekoliko godina da je izgradimo“, kaže Makron. „Paradoks bi bio da dok uspostavljamo elemente istinske evropske strateške autonomije počnemo da sledimo američku politiku, reagujući u panici“, dodatno je razjasnio poziciju Francuske, otvoreno na taj način izražavajući neslaganje sa američkom politikom prema Kini.
Uz to, Makron smatra da Evropa treba da smanji zavisnost od američkog dolara, što je zajedničko i Pekingu i Moskvi; oni žele da zaustave prevlast dolara u međunarodnoj trgovini koji Vašingtonu služi i za ratne ciljeve, poput sankcija koje uvode po svetu.
Reakcija atlantista
Komentari francuskog predsednika izazvali su škripanje zubima evropskih atlantista i mahanje kažiprstom na suprotnoj obali Atlantika. Republikanski senator sa Floride Marko Rubio pitao je da li Makron govori u ime Evropljana i da, ukoliko je to slučaj, Amerikanci treba da ih ostave da se sami bave Ukrajinom, a oni će da se usredsrede na Tajvan. Ova pretnja nije uplašila francuske diplomate, koji znaju da se SAD neće povući iz Ukrajine jer bez njih ona ne bi mogla da se suprotstavi ruskoj vojsci.
Od komentara se nije uzdržao ni Donald Tramp, koji je u intervju za američku televiziju „Foks njuz“ izjavio da Makron „liže dupe“ Kini, kritikujući svog naslednika Džoa Bajdena da je oslabio američku poziciju na međunarodnoj sceni jer gubi podršku saveznika.
Makronova poseta Kini je „propast za evropsku diplomatiju“, smatra nemački parlamentarac Norbert Rotgen, poznat po svojim proameričkim stavovima. „Sa svojim konceptom suverenizma, koji definiše kao opoziciju prema SAD a ne partnerstvo, još više izoluje Evropu“, kaže ovaj atlantista. U Francuskoj pak smatraju da bi Makronu bilo bolje da je manje pričao, jer u diplomatiji nije dovoljno da ste u pravu, već ponekad treba znati i ćutati kako bi se postigao cilj. Njegovi kritičari smatraju da je izabrao pogrešan trenutak, jer je Kina odmah po njegovom odlasku izvela simulaciju napada na Tajvan, sa 11 ratnih brodova i 60 aviona. Peking je na taj način reagovao na turneju predsednice Tajvana Cai Ing-ven u Centralnoj Americi, koju je iskoristila i za posetu SAD, gde se sastala sa republikancima iz predstavničkog doma američkog Kongresa.
Makronov treći put
Savetnici francuskog predsednika objašnjavali su potom u francuskim medijima da njegova izjava ne znači promenu francuske spoljne politike, već nastavak smernica koje je postavio na samom početku predsedničke karijere, u govoru na Sorboni u septembru 2017. godine. Ova politika se zasniva na ideji evropske vojne, industrijske i diplomatske nezavisnosti.
Francuska smatra da Evropa treba da ponudi alternativu, „treći put“, kao protivtežu sadašnjem odnosu snaga na međunarodnoj sceni koji vodi u sukob dva ekonomska i vojna diva, SAD i Kine. „Ako dođe do oružanog sukoba ove dve sile, to bi verovatno značilo Treći svetski rat. Francuska treba da odigra ulogu u cilju smirivanja tenzija“, objasnio je poziciju Jelisejske palate Makronov savetnik i poslanik u Evropskom parlamentu, Stefan Sežurne u gostovanju na radiju Frans enter.
SAD i Kina se bore za svetsku dominaciju, a Evropska unija treba da bude sila koja će uneti ravnotežu na međunarodnoj sceni. Da li to znači da Francuska izjednačava Vašington i Peking? „Očigledno ne“, kaže Makronov savetnik. SAD su saveznik, Kina je rival, ali ističe da se evropski interesi ne podudaraju uvek sa američkim.
Nemačka bliža Vašingtonu
Francuska se i ranije suprotstavljala američkim ratovima, kao u slučaju američkog napada na Irak, što je povećalo ugled Pariza među zemljama „globalnog juga“, nekadašnjeg „trećeg sveta“, odnosno onih koje se nalaze van zapadne sfere uticaja SAD i Evrope. U suprotstavljanju SAD Makron, međutim, nema veliku podršku u EU, koja je podeljena kada je reč o američkim ratovima, odnosu prema američkoj vojsci i njenom prisustvu u Evropi.
Nemci smatraju da je francuska pozicija o vojnoj nezavisnosti od SAD nerealna. Berlin se ubrzano naoružava, što je posledica rata u Ukrajini, ali manje izdvaja za zajedničku odbranu. Pomaka ima, kažu Makronovi savetnici koji navode primer zajedničkog fonda od 2 milijarde evra namenjenog nabavkama oružja i usklađivanju vojnih tehnologija, ali priznaju da ova saradnja ide sporo.
Ursula fon der Lajen, predsednica Evropske komisije i kandidat za generalnog sekretara NATO-a, mnogo je bliža Vašingtonu. To se videlo i u poseti Kini, gde se pridružila francuskom predsedniku na poziv Jelisejske palate. Njena pozicija je, međutim, mnogo bliža Bajdenu nego Makronu.
Zemlje istočne Evrope, na čelu sa Poljskom, još su dalje od Makronove vizije jer je savez sa Vašingtonom za njih egzistencijalno pitanje. „U našem je interesu da pitanje strateške autonomije vratimo u žižu“, kaže Sežurne, koji primećuje da je suverenitet Evrope do sada bio iznuđen i da se gradio pod pritiskom kriza.
Dok se interesi Evropske unije i SAD u Ukrajini podudaraju – ni jedni ni drugi ne žele da vide Putina u Kijevu – to nije slučaj u njihovom odnosu prema Pekingu. Evropa želi da nastavi da trguje sa Kinom i da zaštiti industrijske interese koje tamo ima. Sa Makronom su u Kinu pošli predstavnici francuskih preduzeća koji su potpisali značajne ugovore u oblasti nuklearne energije, aeronautike, kozmetike i prerade morske vode.
U Francuskoj su svesni da Kina igra na kartu evropskih podela, bilo da je reč o trgovini ili diplomatiji, ali da to radi i Amerika. Američka politika privlačenja evropskih industrijskih preduzeća putem poreskih olakšica i Bajdenov program subvencija zelenih tehnologija, koji dodatno podriva evropsku industriju u uslovima velike inflacije i nekonkurentnih cena energenata, predstavlja opasnost za Evropu na koju upozorava francuski predsednik.

(Foto: Daily Sabah)on
Gde je francuska demokratija
Makron je svoje ideje o evropskoj budućnosti predstavio u Hagu, gde je bio u poseti 11. aprila. Već na početku govora u Neksus institutu prekinuli su ga povici iz publike. Nekolicina mladih demonstranata je uzvikivala: „Gde je francuska demokratija? Gde smo je izgubili?“, noseći transparent na kome je pisalo „predsednik nasilja i licemerja“, što se odnosi na obračun francuske policije sa demonstrantima koji u Francuskoj nedeljama protestuju protiv reforme penzijskog sistema.
„Suverenitet je“, rekao je Makron u Hagu, „osnova identiteta i postojanja. Ako izgubite suverenitet ili pristanete da zavisite od drugih sila, više ne odlučujete o sebi.“ To ne znači, dodao je francuski predsednik, udaljavanje od saveznika, već izbor saveznika i partnera.
Makron poziva na promenu evropskog industrijskog modela, upozoravajući na „rizik koji za nas predstavlja američka i kineska tehnologija“ i zalaže se za protekcionizam u oblasti odbrane i tehnologije u cilju zaštite „evropskih strateških interesa koji su ugroženi“.
Problem sa Makronovim idejama, međutim, jeste u tome što on nije više predsednik sa početka mandata, kada su ga u evropskim prestonicama doživljavali kao naslednika Angele Merkel na evropskom tronu. Njegov politički kapital se u međuvremenu urušio kako na unutrašnjem, tako i na spoljnom planu. U Francuskoj je njegov položaj uzdrman snažnim socijalnim pokretima koji su se iz prvog prelili u drugi mandat, produbljujući klimu nepoverenja u njegovu sposobnost da vodi zemlju.
Na planu spoljne politike Makron je ostao usamljen u pokušaju da razgovara sa Putinom nakon što je ruska invazija u Ukrajini počela. Tome je prethodio fijasko desetogodišnjih pregovora koji su Berlin i Pariz vodili sa Moskvom i Kijevom i sporazuma iz Minska koji nisu poštovani na terenu i čiji je neuspeh bio uvod u rat.
Makronova politika osciliranja postala je nerazumljiva i samim Francuzima. Ideja evropske autonomije utopila se u ratu u Ukrajini, koji u potpunosti vode SAD i NATO. Francuska u tom ratu učestvuje, iako manje od nekih drugih članica NATO-a, ali želi da zadrži nezavisnu poziciju u odnosu na SAD. U isto vreme Makron svojim izjavama izaziva negodovanje onih evropskih saveznika koji se ne usuđuju da se suprotstave Vašingtonu zbog njegove ključne uloge u Ukrajini.
Makronov poziv Ursuli fon der Lajen da mu se priključi u poseti Kini imao je cilj da se predstavi zajednička evropska strategija. Postignuto je obrnuto: različiti pogledi na odnose sa Pekingom unutar Evropske unije postali su još očigledniji. Makron bi i ovaj put bi mogao da ostane usamljen na poziciji neutralnosti kada je reč o Kini, kao što je bio usamljen u nastojanju da razgovara sa Putinom. To podseća na epizodu iz 2019, kada je izjavio da je „NATO klinički mrtav“, da bi četiri godine kasnije ovaj vojni savez bio osnažen, daleko više u korist Vašingtona nego evropskih sila.
Ana Otašević
Izvor: RTS OKO