Često se misli da su svetitelji odrasli u besprekornom hrišćanskom okruženju, izgovarajući molitve svako veče i živeći daleko od poroka. Zaista, jedan dio i jeste. Ali drugi su i sami dobar dio života živjeli poročno ili su poput kakvog prelijepog cvijeta izrasli u neuglednom okruženju. Bez obzira na svoju ljepotu nijesu zaboravili i zamrzli one od kojih su potekli. Iako su otkrili mnogo drugih lijepih stvari i blagodatnih ljudi. Slično je bilo i sa svetim Fanurijem.
Nije tačno poznato kad je živio ovaj svetitelj, kao ni mnogi detalji iz njegovog života. Ono što je sigurno da je prije stradanja za Hrista izrekao neobičnu molbu. Pošto mu je majka bila bludnica, obećao je svakom ko se pomoli za dušu njegove majke da će mu pomoći da nađe izgubljene stvari. Ime njegove majke nije poznato. Postoji tačna formula molitve kako se moliti za nju, ali vjerovatno nije problem moliti se i svojim riječima, kako ko zna i umije. Ovaj neobični svetitetelj osim za nalaženje izgubljenih stvari priziva se i za izbor bračnog druga, ali i za razne druge nedaće i probleme. Učinio je ogroman broj čuda. Posebno je cijenjen u Grčkoj, gdje se za njegov praznik spremaju fanuropite, koje se u Crkvi potom osveštavaju. Čak u grčkim crkvenim trebnicima postoji posebna služba ovog osveštavanja. Naročito se njegov kult proširio od četrnaestog vijeka, kada je tokom iskopavanja na Rodosu pronađen njegov hram i prelijepa ikona na kojoj je prikazan mlad kako strada za Hrista. Mitropolit Rodoski Nil obnovio mu je hram i napisao službu, postavio njegovu ikonu na poklonjenje svima. Od tada je brojna čuda učinio.
Kod svetog Fanurija je kao i kod mnogih svetitelja, pa i samog Gospoda Isusa Hrista, iskazana posebna briga za svoje roditelje, posebno majku, i to u najtežim smrtnim mukama, teškoj agoniji. Kao što je Isus Hristos brinuo pred samu smrt o telesnim potrebama svoje majke, ostavivši joj kao sina svetog apostola Jovana Bogoslova da brine o njoj, kao i tokom Njenog usnuća došao da uzme njenu dušu kako bi izbjegla strašna vazdušna mitarstva, tako se i sveti Fanurije brinuo o večnom prebivalištu duše svoje majke, koja je bila duboko zašla u grijeh, za razliku od Presvete Bogorodice, koja je bila bezgrešna. Međutim, on je nije prezreo i zgadio se prema njoj, nego je imao duboku bol i brigu za njen pad. Ovaj svetitelj i danas kao i u prethodnim vjekovima može biti uzor poštovanja i brige prema roditeljima i precima, ma ko oni bili. Takođe i na njega se potvrđuju riječi svetog Jovana Krstitelja da “Bog može i od kamenja napraviti djecu Avramovu“. . .
Sveti mučeniče Fanurije, moli Boga za nas. . .
Miloš Lalatović
