Jedan od konkretnih i najkorisnijih načina pomaganja svom bližnjem i svojoj zajednici je dobrovoljno darivanje krvi. Mnogi vjernici i sveštenstvo naše Crkve prepoznaju važnost ove plemenite aktivnosti i organizuju se u udruženja dobrovoljnih davalaca krvi. Upravo to je bila tema dijaloške tribine na temu „Ljubimo jedni druge“ u Svetogeorgijevskom domu pod Goricom, 7. marta 2023. godine. Gosti oca Gojka Perovića bili su Nela Dabanović, predsjednica KDDK Sveti Jovan Vladimir iz Bara, Danilo Nino Radović, predsjednik KDDK Sveti novomučenici momišićki iz Podgorice i Ratko Čvorović, predsjednik KDDK Sveti Sava iz Nikšića.
Gospodin Čvorović na početku je govorio o istorijatu dobrovoljnog davalaštva krvi u Nikšiću u poslednjih nekoliko decenija. Ističući važnost postojanja klubova, kazao je da Klub „Sveti Sava“ broji preko 1200 članova. Na pitanje zašto je dobro dati krv, odgovara da svaki treći čovjek jednom u životu primi krv. Takođe, organizam se navikava da obnavlja krv, te se jača metabolizam. Osim toga, ako je vaša krv prihvaćena, znate da ste zdravi. Takođe, davalac krvi će na taj način mnogo brže kod sebe otkriti postojanje neke bolesti za koju ne zna.
Naglasio je da ne može da se opiše kako se čovjek osjeća kada da krv i shvati da je nekome pomogao, a to svi koji daju krv znaju.
Kazao je da u saradnji sa Crvenim krstom ovih dana organizuju tribine u srednjim školama o ovoj temi.
Podvukao je činjenicu da davaoci ne poznaju državne granice, te održavaju kontakte sa mnogim društvima u Srbiji i Republici Srpskoj, koji im uvijek izađu u susret kada se ljudi iz Crne Gore tamo liječe. Takođe, članovi tih klubova dolaze na akcije kluba „Sveti Sava“.
Kao misiju udruženja često navodi rečenicu Patrijarha Pavla: „Šta je uzvišenije i bogougodnije nego pomoći bolesnome i siromašnome“.
Gospođa Dabanović kazala je da je barski klub nastao 2020. godine, u isto vrijeme kada i litijski pokret. Stupili su kontakt sa već postojećim klubovima u Crnoj Gori i otpočeli sa akcijama. Članstvo se brzo umnožilo, tako da sada imaju oko 240 davalca. U periodu nastanka društva i epidemije virusa korona, imali su potrebu da pomognu bližnjima.
Navela je podatak Svjetske zdravstvene organizacije da četiri procenta stanovništva treba da daju krv, kako bi se zadovoljile dnevne potrebe. Za razliku od namjenskog davanja, karakteristika dobrovoljnog davalaštva je da ne gleda na naciju, vjeru, ko je kakav čovjek. Dobrovoljno davalaštvo vidi kao jedan način da čovjek produbi svoju dušu, da u konačnom naš život dobije neki dublji smisao, da se obožimo, da se obesmrtimo.
„Najljepši dio našeg poziva je kada ljudi prepoznaju da imaju na koga da se oslone“, kazala je Nela Dabanović, navodeći i druge vidove humanitarnih aktivnosti koje je organizovalo barsko udruženje, a koji su bili uspješni i podstakli su ih da nastave u tom pravcu.
Gospodin Radović ispričao je kratki istorijat podgoričkog kluba, koji postoji od 2012. godine. Govoreći o važnosti uloge kluba u privlačenju ljudi da daju krv, kazao je da možda ni sam ne bi postao davalac, da nije bilo udruženja. Objasnio je da je u prosjeku na svakih deset minuta u Crnoj Gori nekome potrebna transfuzija, tako da nema boljeg poziva da svaki čovjek postane davalac, ako ispunjava određene zdravstvene parametre. Pomenuo je da je i za zdravlje samog davaoca korisno da daje krv.
Uvijek se, kako je kazao, potrude da prije akcije davanja krvi smisle neki slogan, najčešće sa jevanđelskom porukom, koji će motivisati ljude. (Za svetinju života, Naše je samo ono što damo drugima, Dobročinstvo nam dušu blaži i sl.)
Naveo je riječi Marka Miljanovog koji u predgovoru Primjerima čojstva i junaštva kaže da onaj koji mala dobra čini, učiniće i velika, kad mu se za to ukaže prilika. „Čini mi se da se dobrovoljni davaoci krvi stvarno time i pripremaju za činjenje dobrih djela“, poručio je Radović i kao jedan od primjera istinitosti ovih riječi podsjetio na našeg preminulog brata Darka Vujoševića, koji se redovno odazivao akcijama i položio je svoj život za svog bližnjeg. „Taj njegov primjer treba i mi kao Crkva i kao društvo uopšte nikada da ne zaboravimo i uvijek da ga se sjećamo kao ideala hrišćanske ljubavi“, zaključio je Danilo.
Posebno je zanimljivo da mnogi ljudi dovode svoju maloljetnu djecu sa sobom na akcije, kako bi ih upoznali sa tim procesom i da sjutra ne bi imali bojazan od davanja krvi.
Na kraju večeri, gosti su ostavili kontakt telefone, kao bi svi zainteresovani mogli da im se obrate i uzmu učešća u sljedećim akcijama dobrovoljnog darivanja krvi.
067 444 603 – Danilo Nino Radović
069 663 088 – Ratko Čvorović
069 328 229 – Nela Dabanović
Lazar Šćekić
Izvor: Mitropolija crnogorsko-primorska
