Istorijski izvori govore da je lingua montenegrina uspostavljena po prvi put u Crnoj Gori, u njenoj viševjekovnoj, inače srpskojezičkoj povijesti, u vrijeme italijanske okupacije, ali rijetko se govori, pa i zna o tome da su za njegovu savremenu „kodifikaciju“ zaslužni, ništa manje nego bankomati crnogorskih banaka.
Još prije njegovog ustavnog ozvaničenja kao službenog jezika, „crnogorski jezik“, alias lingua montenegrina, iskočio je sa bankomata kao jezička opcija za podizanje crkavice u privatnoj državi, prije tri godine svrgnutog gospodara gladi i podjela. Onaj ko nije znao da podiže novac sa bankomata koristeći opciju engleskog, njemačkog, francuskog ili italijanskog jezika, postepeno je navikavan na upotrebu „crnogorskog jezika“ kao jedinstvene Lingua ex machina – „jezika iz stroja“.
Parafraza ove čuvene pozorišne sintagme, u ovom slučaju tragikomične i ponižavajuće, sasvim je na mjestu, jer krivotvoritelji srpskog jezika, u nedostatku argumenata, posegli su za otpuštanjem 28 profesora iz Nikšića i Herceg Novog koji su se protivili preimenovanju srpskog jezika, i za bankomatom kao primarnim lokusom ponižavajućeg ozvaničenja „službenog“ jezika.
Tako je, u nedostatku bilo kakvog istorijskog, naučnog i logičkog utemeljenja, bankomat postao i jezikomat, sprava iz koje je iskakao dotad u Crnoj Gori nepostojeći jezik, ako izuzmemo period fašističke okupacije. Tek 2007. godine – nakon referenduma koji je Crnu Goru otcijepljenu iz zajedničke države sa Srbijom pretvorio u „zdjelu za prosjačenje“ (begging bowls, kako se u zapadnom političkom diskursu označavaju takve tvorevine), i sa izglasavanjem novog crnogorskog ustava – lingua montenegrina (ex machina) postaje službeni jezik.
Budući da je srpski jezik jedina suvisla, dakle istorijski, kulturološki i naučno zasnovana opcija, predstojeći popis, koji se održava u demokratičnijem ambijentu od onoga represivnog prije dvanaest godina, pokazaće da je jezik iz bankomata i kladionica u međuvremenu devalvirao, i da se aleatorne političke igre sa jezikom, naukom i kulturom završavaju gubitkom. Hajdegerovski rečeno, srpski jezik je kuća našeg bića.
Prof. dr Dušan Krcunović
Izvor: IN4S
