Piše: Leon Ćevanić
Prije nepuna dva mjeseca, još jedna godišnjica rođenja „najvećeg sina naših naroda i narodnosti“ protekla je uz očekivanu medijsku popraćenost, pogonjenu, naravno, ponajviše željom za klikovima i ratovima u sekciji za komentare, jer takva je komunikacija uvijek brojčano moćnija od one unisono pohvalne. Oni koji 25. maj dočekuju u radosti (i mladosti) i oni koji ga dočekuju u okoštaloj srdžbi stoga predstavljaju samo još jedan u ponavljajućem nizu oglednih primjera podijeljenosti našeg društva. S druge strane, 10. jul i jedna i druga strana, ove godine okrugla obljetnica zasigurno jedine preostale osobe koju bi i Srbi i Hrvati morali moći nazvati svojim „najvećim sinom“, dočekali smo potpuno nezapaženo.
170 godina od rođenja Nikole Tesle, genija iz Like, srpskog i hrvatskog i američkog i svjetskog znanstvenika koji je, kako je davno rečeno, „izumio 20. stoljeće“, u medijima se ne najavljuje. Oko njegova se imena ne mogu skupljati zapjenjene reakcije i komentari. Ne najavljuje se ni u političkoj areni, jer slabo donosi i političke poene. Sjedinjenim Državama, gdje je proveo većinu života i stvorio većinu izuma, Teslino je ime dobrano uprljano megalomanskim i malodušnim idejama Elona Maska koji ga je odabrao za naziv svog koncerna, pri čemu američka javnost nanovo dokazuje svoju tipičnu maniru brkanja eksploatatora i ugnjetavanog. Srbiji, čijem je rodu pripadao, Tesla je tek jedan od lako primjenjivih vanjskopolitičkih aduta koji su kao takvi, baš poput svega drugog u diplomaciji, vrlo kvarljiva roba koju treba često mijenjati. Hrvatskoj, na čijem se prostoru rodio, Teslina priča ostaje utisnuta tek unutar jedne od bezbrojnih točaka turističke mape. Najbitnija Teslina dimenzija, ona svjetska, tako ostaje i najviše zakinuta. Prije 20 godina, o Teslinoj 150. godini, ali i prvoj godini hrvatskih pristupnih pregovora prema EU, bilo je vrlo poželjno naglašavati ga, nazivati se Teslinom rodnom grudom i Teslinim sumještaninom, pa čak i čitavu 2006. proglasiti „Godinom Nikole Tesle“. U međuvremenu, u EU se ušlo, maske pristojnosti mogle su biti skinute, a Teslina vrijednost je opala. I to ne samo na prigodnoj kovanici eura.
Maleni Smiljan, selo Teslina djetinjstva, rijedak je primjer mjesta u kojem će ova obljetnica, makar kao dio proširene turističke ponude, biti obilježena, u ovom slučaju trodnevnim ciklusom umjetničkih i obrazovnih programa u Memorijalnom centru. Ipak, čak i ovakav pogled, iz vizure destinacijskog menadžmenta, već površnim pogledom na Teslinu biografiju otkriva sustavnu nebrigu oko mogućnosti koje njegova baština u našim krajevima nudi.
Spomenimo samo neka od takvih mjesta. U prvom redu, koliko god Smiljan bio mjesto Teslina krštenja i odrastanja, valjalo bi konačno početi naglašavati kako je stvarno mjesto njegova rođenja obližnja Štikada, maleno mjesto koje danas ne broji niti dvjesto duša. Ne izdržavši kraj puta do Gračaca, Teslina majka Đuka rodila je upravo onđe, u zaprežnim kolima koja je vozio njezin suprug, paroh Milutin, kojem je upravo Štikada bila i prvo mjesto službovanja po rukopoloženju 1845. godine. Svojom se važnošću za Teslinu priču ističe i obližnji Raduč, naslonjen na Nacionalni park Paklenicu, u kojem se 1819. godine rodio njegov otac Milutin, a koji je ujedno i jedno od dva mjesta (uz Ostrvicu kod Gospića) u kojima je, od prvog popisa 1712. godine pa do onog recentnog, zabilježena prisutnost prezimena Tesla.
Bliže Gospiću, kao mjesto bočnih ogranaka Teslinih rođaka po očevoj liniji važan je i Mogorić, a sam je grad Gospić neizostavan kao zadnja etapa Milutinova života, mjesto gdje je od 1863. do smrti 1879. godine službovao, predavao vjeronauk i pisao za Srbsko-dalmatinski magazin. Naravno, tu je i proslavljeni Smiljan, gdje je Milutin službovao od 1852. do 1863. godine, a koji u porodičnoj priči ustvari ima tragičnu simboliku. Mjesto je to pogibije Milutinovog prvorođenca Dane, zbog čega je i tražio premještaj u Gospić. Sjevernije, u Plaškom, djelovala je pak bogoslovija čiji je Milutin bio đak, i koja mu je odredila sav budući život.
S majčine strane, pogled bi se ponovno mogao uputiti južno, prema Gračacu odnosno obližnjem Tomingaju, njezinom mjestu rođenja, kao i njezinog oca Nikole Mandića, a nazvanu po njezinu đedu, svešteniku Tomi Mandiću. Budući da je njezina majka Sofija potomak plemenite krajiške loze Budisavljevića, u priču bi trebalo uvrstiti i sam Gračac, kao i njihove stoljetne postojbine Jošane i Pećane na istočnom obodu Like. U potrazi za Teslinim daljim rođacima i prezimenjacima, povezanih barem krsnom slavom Đurđevdanom, moglo bi se nabrajati još niz umiranju prepuštenih ličkih sela (Kukljić, Drenovac, Divoselo,…). Potom bi se prema zapadu moglo spustiti i na obalu, do Senja gdje je Milutin dobio svoj prvi premještaj i svoga prvog sina Danu, pa čak i do Rijeke gdje je do kraja života boravila Teslina mlađa sestra. Istočno, put bi vodio onako kako su Teslini preci pred Osmanlijama došli do Like – kroz Bosnu prema Banjanima u staroj Hercegovini, pa sve do Kremana u zlatiborskom okrugu, danas poznatijem kao selu u kojem su prorokovali stric i nećak Tarabić, nego kao prapostojbina Nikole Tesle.
Sa svim ovim u vidu, doček Teslinih 170, kad već nije popraćen dostojnim slavljem, ostaje dobra prilika za zapitati se koliko toga još ne znamo o ovom velikanu, koliko ne želimo ili ne možemo čuti, koliko je od Like i Ličana njegova vremena danas uopće ostalo…
Na današnji dan, prije 170 godina, rođen je Nikola Tesla. Obišli smo Smiljan i Gospić – mjesta Teslinog djetinjstva, gdje je kršten i gdje je odrastao. Teslin zavičaj i danas svjedoči o historiji koja je oblikovala i njegov život i sudbinu njegovog naroda.
Izvor: P-Portal
