Nasleđe rimske države i helenističke kulture određuje politički i kulturno onaj dominantni položaj koji je Vizantijsko Carstvo vekovima sačuvalo u svetu: kao najznačajnije središte kulture i prosvete, kao moćna državna tvorevina sa jedinstvenim aparatom, nadmoćnom ratnom tehnikom, izgrađenim pravnim poretkom i visoko razvijenim privrednim i finansijskim sistemom. Vraćanje u odnose naturalne privrede posle sloma valute u III veku bilo je u istočnom delu Carstva samo prolazna pojava; već je valutna reforma Konstantina Velikog stvorila osnovu za stalno prodiranje novčane privrede, koja je u Vizantiji malo-pomalo prevagnula. Po tome se vizantijska država temeljno razlikuje od ostalih srednjevekovnih država sa njihovim primitivnim sistemom naturalne privrede. Novčano bogatstvo je tako i postalo jedan od glavnih izvora moći vizantijske privrede.
Ali duga, naporna borba potpuno je istrošila snage zemlje. Posle svog poslednjeg poleta pod Mihailom VIII Paleologom, Vizantija se našla paralizovana, slaba i nemoćna da se odupre nadiranju Osmanlija na Istoku i Srba na Balkanu. Od kraja XIII veka počinje naglo propadanje Vizantijskog Carstva bez izgleda na ozdravljenje.
Da li je „Opadanje i propast rimskog carstva“ i dalje relevantna knjiga
Finansijski slom nameće drastične mere štednje, pre svega radikalno ograničavanje brojnog stanja vojske i u isti mah povišenje poreskih tereta. Posle velikog pada vrednosti u XI veku, vizantijska perpera – „iperpiron“, kako se vizantijski zlatnik sad sve češće naziva – bila se oporavila u doma Komnina, tako da je neko vreme opet imala oko 90 procenata svoje nominalne vrednosti. Ali zatim je nastupilo novo pogoršanje, koje je konačno pokopalo ugled vizantijskog nova u spoljnom svetu. Već od sredine XIII veka, vizantijka nomizma, koja je nekad bez konkurencije vladala svetskom trgovinom, znatno je potisnuta novim zlatnikom, „la buona moneta d`oro“ talijanskih gradskih republika. Zaista je njena legurna finoća tada iznosila samo dve trećine nominalne vrednosti. Posle ponovnog osvajanja Carigrada vizantijska perpera se još više srozala i na početku HIV veka imala je samo još polovinu svoje vrednosti. Otad je vizantijski novac, naporedo sa rastućom privrednom nevoljom, padao sve jače i brže. Posledica je bila osetno dizanje cena. A poskupljenje životnih namirnica izazvalo je opštu krizu ishrane, koja će carstvo Paleologa trajno sve teže pritiskivati.
Izvor: Makroekonomija
