Piše: naš stalni dopisnik sa Divljeg zapada Milija Todorović (u ulozi Garija Kupera)
Posljednja slamka spasa za, voljom naroda pregaženi, DPS i njegove satelite, jeste : prikazati državu bez njih nestabilnu. A kao dokaz nestabilnosti nudi se nemogućnost obavljanja popisa. Odnosno: traže odlaganje, kako popis ne bi bio „na silu“? Oni koji su baš na silu sprovodili referendum – iako se pola države bunilo protiv te akcije. Oni koji su poslije referenduma, baš na silu izglasali nove državne simbole. Pa na silu izglasali Ustav, i mimo narodnog raspoloženja uključili državu u NATO, i priznali nezavisnost tzv. Kosova. Sad se oni bune što se jedna administrativna banalnost sprovodi „na silu“?
Pitamo se, gdje je ta sila? Protiv koga se primjenjuje? Političke partije koje traže odlaganje popisa predstavljaju, procentualno, manje građana Crne Gore, od onih koji su bili protiv referenduma, uklanjanja trobojke i srpskog jezika, učlanjenja u NATO i priznanja Kosova. Pa sad, njihovi prigovori da budu legitimjiji od ovih drugih? I to onda kada objektivno nema niti jednog razloga da se popis odlaže…?
Ne, ovo nije vraćanje „milo za drago“, ovo je vraćanje Mila na principe koje je sam sprovodio trideset godina.
Do čitanja u narednom broju.
