Na jučerašnjem kongresu Socijaldemokrata Crne Gore, koji je trebalo da ovu partiju prikaže kao reformisanu, modernu, pro-evropsku iako je građanstvo prepoznaje kao pukog satelita ekstremne i svađalačke DPS, na kraju uobičajnog ceremonijala oglasio se novoizabrani predsjednik ove partije, koji je između ostalog poručio:
Crna Gora treba da se ujedini, ali ne oko nacionalnih, nego oko građanskih vrijednosti !?
To nas odmah vodi ka pitanju da li se Šehović i njegova ”reformisana” partija odriču ekstremnih izliva nacionalizma ”novokomitskog” pokreta i organizacije ”21.maj” ( čiji se prvak juče oglasio na njihovom kongresu ) koji su u više navrata,
Crnu Goru ”branili” Tompsonovim pjesmama?

”Oko vrijednosti koje jačaju Crnu Goru, a ne oko onih koje je slabe” razvijao je Šehović svoju viziju boljeg sjutra. Pitamo se da li je g. Suad mislio na orkestrirane napade na aktuelnu Vladu u momentima kada ona nije bila povezala ni sedam dana svoga rada, krajem istorijske 2020.g.?
Potom je Šehović iznio imperativ razlikovanja ”fašizma od anti-fašizma”. Znači li to da će konačno i same pristalice SD-a razlikovati Ljuba Čupića od Krsta Popovića? Ili neće?
Treba nam, kaže Šehović, razlika ”između primitivizma i patriotizma”. Je li ovo osuda onog ”belvederskog ” primitivizma sa zapaljenim gumama i puškaranjima po glavicama, koji se prikazivao kao patriotizam?
Treba nam, reći će on dalje, razlika između ”nauke i dogme”. A ko normalan u civilizovanom svijetu ove pojmove suprotstavlja? Zna li Šehović koliko vrhunskih naučnika spada u vjerujuće ljude i poštovaoce dogme, i koliko je među vjernicima onih koji se bave naukom, i to uspješno?

Treba nam, privodi kraju novi predsjednik SD svoje izlaganje, ”sekularna država a ne teokratija”. Ovo bi, nadamo se, moglo da znači, najavu raskida sa političkim nasljeđem Mila Đukanovića koji je, na kongresu njihove ”majke partije” DPS-a, najavljivao ”obnovu Crkve”?
I konačno, svodeći cijelo izlaganje na jednu jedinu riječ, Šehović je usklikunuo da nam treba ”evropska a ne epska” Crna Gora! I opet pitamo, ko je to i kada, među ozbiljnim ljudima, evropsko nasljeđe i identitet posvađao sa epom i epskim nasljeđem?
Pa opet, taman smo pomislili da je, makar bilo neprincipijelno i makar nekritički, Šehović svoju partiju okrenuo u suprotnom smjeru od istorijskih podjela, svađa i ideoloških re-interpretacija notornih činjenica, kad – ”ne lezi vraže”! ”Ne možemo ignorisati istorijske traume koje je, našoj državi, donijela Podgorička skupština” – zabetonirao je Šehović partijski projekat na samom kraju! Dohvatio se teme za koju, bar polovinu građanstva, vezuju lijepe emocije – i nazvao je ”traumom”! Da li su to vrijednosti građanske države? Sumnjivo tumačenje istorije, mimo istoriskih instituta i naučnih kabineta, a protiv emocija, predačkih sjećanja i nacionalnih osjećanja tolikih građana.
Je li to reforma? Je su li to nove teme? Jesu li to novi ljudi?
Milija Todorović
