Priredila: Redakcija
Za razliku od naprednjačke, studentska lista je mjesecima bila u fokusu javnosti, s jedne strane, samih mahom opoziciono orijentisanih tviteraša, od kojih mnogi nijesu mogli da se ne pohvale vezama sa „plenumima“, s druge, režimskih tabloida koji su preventivno „odsijecali glave“ pretpostavljenim nosiocima studentske liste.
Bilo je i onih koji su na neviđeno davali podršku studentskoj listi, od početka Demokratska stranka i pokret Kreni-promeni, da bi se to prelilo u podršku vrlo različitih aktera na srbijanskoj političkoj sceni – od Lige socijaldemokrata Vojvodine – Vojvođani, preko Zeleno-levog fronta, do Dveri i Pokreta za obnovu Kraljevine Srbije.. Tu su još Pokret za decentralizaciju niškog kardiohirurga Dragana Milića sa mnoštvpm lokalnih udruženja, socijaldemokrate Borisa Tadića, Pokret slobodnih građana, Dosta je bilo Saše Radulovića, gračanički Srpski nacionalni forum Momčila Trajkovića, Demokratska zajednica vojvođanskih Mađara, još jedna nova mađarska stranka (ne treba ih brkati sa Savezom vojvođanskih Mađara Balinta Pastora), a počeli si da se pridržuju i pojedinačni odbori stranaka čije centrale u drugim „kombinacijama“ izlaze na izbore.
Studentski predstavnici su objašnjavali da je njihova procedura za izbor na listu bila i demokratska (svako je mogao da predlaže kandidate) i kompleksna (raspodela mesta na šest državnih univerziteta u protestu). Ljubomorno su čuvali svoje spiskove i pratili ko će biti najviše pod udarom vladinih tabloida. To su bili rektor Univerziteta u Beogradu Vladan Đokić i profesor istorije srpske kulture Milo Lompar. Potonji je bio pod pritiskom i zbog doživljaja jednog dijela javnosti da je suviše nacionalno i desno orijentisan.
Potpisivanje građana za podršku studentkoj listi odvijalo se, po većim gradovima i u redovima od po tri stotine metara. I ta podrška je, čini se, najvažnija. Od angažmana do sada pasivnih birača zavisi izlaznost na predstojećim parlamentarnim izborima. Naprednjačka vlada ima veliku podršku, koju svaki dan podmazuje, ali njihov broj birača ipak je ograničen. Zato se već, dok nastaje ovaj tekst, a studenti veselo nose svoju listu u Izbornu komisiju, još aktuelni predsednik države drvljem i kamenjem baca na „izmišljanje zvučnog topa“ i „Pajtića koji upravlja studentima“.
Negativna kampanja, bojati se, na objema stranama može da prevlada. Studentski pokret je, za sada, zadovoljavajuće odgovarao na izazove praktično cijele državne mašinerije koja je stavljena u službu vladajuće partije. Tonovi sa večerašnjeg skupa studenata, staloženi, mirni, veseli, najbolje su oružje protiv negativne kampanje.
