„DPS je namamio URU i SNP, a kad su pristali − zateže sa svake strane!” – izjavio je Nikola Marković, što je apsolutno tačno, samo što je zaboravio da kaže ko je pripremio teren za sve to − Demokratski front… Jer, da je Vlada imala jaku podršku u parlamentu, ne bi niko ni pokušavao da je ruši.

Kako vreme bude prolazilo, tek će ljudi shvatati koliko smo izgubili padom vlade Zdravka Krivokapića, koliko su izgubili obični građani, koliko je izgubio srpski narod u Crnoj Gori, koliko je izgubila Srpska pravoslavna crkva.
Ovaj period od proteklih godinu i po dana nije obilježila nijedna pljačka od strane Vladinih funkcionera, građani su konačno slobodno prodisali, ne plašeći se da će ih hapsiti zbog izgovorene riječi ili nacionalne pripadnosti, svim zaposlenima drastično je skočio standard, povećane su najmanje penzije, uvedeni dječiji dodaci, besplatni udžbenici za sve đake… Toliko napretka za samo godinu dana, u vreme najveće krize u svijetu.
A sada se opet vraćamo na staro, ponovo vlast u ruke uzimaju partiokrate, karijeristi, antisrbi, bezbožnici, „kurvini sinovi“ (što bi rekao Džoni Štulić), pod budnom kontrolom DPS-a i Mila Đukanovića…
Srbi, stoko jedna grdna, tražili ste − pa uživajte!
Kažem − Srbi, jer je većina pripadnika srpskog naroda u Crnoj Gori vremenom zamrzila Zdravka i njegovu vladu… O „lideru svih Srba” (onom u Beogradu) i njegovim kerberima i da ne govorimo…
Još jednom se ispostavilo da ono što steknu u ratu, Srbi ne umiju da valorizuju u miru… A borba protiv Đukanovićevog režima je bio najveći rat koji su Srbi u Crnoj Gori ikad vodili, jer su protiv sebe imali najveće mrzitelje srpstva (svetosavlja), koji se ne mogu porediti ni s Turcima, ni s Latinima, ni sa Austrougarima.
Po ko zna koji put se potvrdila narodna izreka – „Ko traži veće, izgubi i ono iz vreće!”
Izvor: Donko Rakočević/Fejsbuk