Piše: Rijad Durkić
- Hrvatska i Slovenija imaju uređenu regulativu
- Srbija i BiH još nijesu do kraja definisale sistem vlasništva u sportu
- Sjeverna Makedonija bi takođe mogla biti zanimljiva opcija ulagačima
Potencijalni investitor koji razmatra ulaganje ili kupovinu sportskog kluba u našoj regiji najlakše će svoju želju ostvariti u Hrvatskoj ili Sloveniji. Solidan izbor je i Makedonija, dok Srbija i BiH još uvijek nijesu sasvim definisale sistem vlasništva u sportu, navodi se u tekstu Bloomberg Adrie (u kojem, doduše, nije obrađena Crna Gora*).
Hrvatsku najprivlačnijom u regiji čini uređeni zakonski okvir i ustaljena praksa investiranja, a i dobro smo etablirani na sportskoj karti Evrope.
Hrvatska dobro “posložena”
Još prije 18 godina novim Zakonom o sportu omogućeno je da klubovi osim udruženja građana mogu biti i š.d.d. – sportska dionička društva. Priliku su iskoristili Osijek i Rijeka, koji su uz pomoć stranih investitora smanjili razliku u odnosu na veliki dvojac – Dinamo i Hajduk.
NK Osijek je u većinskom vlasništvu Lorinca Meszarosa i Ivana Meštrovića, koji su preuzeli klub 2016. godine. Mészáros je mađarski preduzetnik i bivši gradonačelnik malog mjesta Felcsút. Smatra se jednim od najbogatijih ljudi u Mađarskoj i bliskim saradnikom i prijateljem premijera Viktora Orbána. Mađarska investicija u Slavoniji rezultirala je i novim stadionom – Opus Arenom – vrijednom 65 miliona eura. Gradnja stadiona, trenutno najmodernijeg i najljepšeg u regiji, finansirana je gotovo isključivo mađarskim novcem.
HNK Rijeka 2012. godine preuzeo je italijanski preduzetnik Gabriele Volpi putem svoje firme Social Sport Foundation. To je rezultiralo finansijskom stabilnošću i sportskim uspjesima, posebno najvećim klupskim uspjehom – naslovom prvaka u sezoni 2016/17.
Partizan ponovo bolji od „crveno-bijelih“, a banjalučki Borac najuspješniji srpski i BIH klub
Manjkava regulativa u BiH
Onaj ko želi kupiti sportski klub nema baš nikakvog razloga da razmatra Bosnu i Hercegovinu, smatra jedan bivši fudbalski reprezentativac te zemlje koji je već 20 godina uspješan poslovni čovjek. Nedostatak legislative, loša poreska politika, nedostatak kadrova i infrastrukture, samo su neki od razloga.
Istina, u BiH postoji klub koji ima ozbiljnog investitora, ali taj isti investitor ne može sebi isplatiti dobit, što opet dovodi u pitanje i smisao investiranja. Nogometni klub Sarajevo dobio je privatnog investitora 2013. godine, kada je malezijski biznismen Vincent Tan, poznat i kao vlasnik Cardiff Cityja, odlučio investirati u klub. Ova prekretnica omogućila je Sarajevu značajnu finansijsku podršku, modernizaciju i profesionalizaciju kluba. Tan je kupio većinski udio i kroz godine ulagao u razvoj infrastrukture, omladinskog pogona, te pojačanja za tim.
Kako po zakonu sportski klubovi u BiH mogu biti isključivo udruženja građana, Tan je kupio većinska prava odlučivanja u skupštini kluba, što je pomalo frankenštajnsko rješenje, ali nije raritet u regiji.
Srbija još nema potpun zakonski okvir
Situacija u Srbiji je sličnija onoj u BiH. U Srbiji je većina sportskih klubova registrovana kao udruženja građana, što znači da formalno nijesu u privatnom vlasništvu. Međutim, neki klubovi djeluju pod privatnim upravljanjem ili imaju privatne investitore. Primjeri takvih klubova su FK Čukarički i FK Voždovac.
Uprkos ovim primjerima, proces privatizacije sportskih klubova u Srbiji nije sistemski sproveden. Iako je 2016. donesen Zakon o sportu, on nije detaljno regulisao pitanje privatizacije, već je predviđeno da će se imovina i kapital u društvenom ili javnom vlasništvu urediti posebnim zakonom, kojeg još uvijek nema.
Slovenija u sportu ima d.o.o.
U Sloveniji je većina sportskih klubova organizovana kao udruženja građana ili društvo s ograničenom odgovornošću, što omogućava određenu razinu privatnog vlasništva ili upravljanja.
NK Maribor je jedan od najuspješnijih fudbalskih klubova u Sloveniji, a iako je formalno registrovan kao društvo, ima elemente privatnog upravljanja. KK Cedevita Olimpija je nastao spajanjem ljubljanske Olimpije i zagrebačke Cedevite, klub ima snažnu privatnu podršku, posebno s obzirom na vlasničku strukturu Cedevite prije spajanja. RK Celje Pivovarna Laško je rukometni klub s dugogodišnjom tradicijom i sponzorstvom Pivovarne Laško, što mu osigurava stabilno finansiranje i elemente privatnog upravljanja.
Makedonija: Svi prvoligaši moraju biti d.d.
Makedonci su odabrali elegantno i jednostavno rješenje. Prema tamošnjem Zakonu o sportu svaki klub koji je dio najvišeg ranga takmičenja u svim sportovima mora biti akcionarsko društvo, dok se svi ostali mogu registrovati i kao trgovačka društva. Prema tome, za bilo koju vrstu ulaganja u neki od tih sportskih klubova uslove propisuje Zakon o akcionarskim društvima, kao što je slučaj i sa svim drugim akcionarskim društvima.
Postoje i neki izuzeci, naprimjer u odbojci, uglavnom zbog manjeg interesa za ulaganje u takve klubove. Stoga nije obavezno da odbojkaški klubovi budu akcionarska društva, kako se ne bi izložili dodatnim većim troškovima. Inače, za osnivanje novog kluba potrebno je prvo dobiti dozvolu za obavljanje sportske djelatnosti od Ministarstva za sport.
Hrvatska najprivlačnija
Onaj naš zamišljeni investitor s početka priče vjerovatno bi kao najbolje mjesto za investiranje u našoj regiji odabrao Hrvatsku. Postoji zakonska regulativa, već ustaljena praksa, a i zemlja ima značajno mjesto na sportskoj karti na klupskom nivou.
Na drugom mjestu našeg svojevrsnog “indeksa lakoće poslovanja u sportu” bila bi Slovenija, s malim zaostatkom za Hrvatskom. Obje zemlje su dio Evropske unije (EU), što samo po sebi ima težinu pri investiranju. Makedonsko zakonsko rješenje djeluje jednostavno, što mu je veliki plus, a Srbija i BiH nažalost zaostaju.
Izvor: Bloomberg Adria
