
Serija „Vuk Karadžić“ koju je režirao Đorđe Kadijević smatra se jednom od najboljih evropskih serija 20.veka. Dobila je Gran-pri Evrope na festivalu televizije u Rimu, čime je proglašena za najbolju evropsku televizijsku seriju za 1988. godinu. Predsednik žirija je bio slavni književnik Umberto Eko. Lično on je uručio nagradu našem reditelju. Kadijević je posebno imao reči hvale za Berčeka sa kojim je radio i na filmu „Karađorđeva smrt“-gde je igrao istu ulogu. On je, kako kaže, imao mogućnost da uradi ono što je najteže na filmu – da lako premosti pauze koje nastaju između dva kadra i da nastavi da igra kao da pauze nije ni bilo.
„To je fantastično. Uvek sam bio siguran da će, onog trenutka kad počne da zuji kamera, Berček uvek uraditi više nego što ja očekujem. Znate li vi kolika je to radost, koliko to znači“, kaže Kadijević i otkriva detalj sa snimanja:
„U sceni u kojoj Toma Vučić-Perišič donosi odrubljenu Karađorđevu glavu, i kada Miloš sve istera iz prostorije, glava stoji uvijena u platno na stolu. I on gleda tu glavu, prilazi stolu i iz torbe vadi Karađorđeve lične stvari, brijač, čuturu, orden, sve dok u jednom momentu ne izvuče Karađorđevu zastavu. Onu istu pod kojom je on ratovao. I odjednom Berček počinje da plače i da ljubi tu zastavu. A to mu ja nisam rekao, to ne piše u scenariju. On plače, suze su prave. I on plače sa tom zastavom, plačem ja, plače i cela ekipa. A onda Berček odmota Karađorđevu glavu, vidi mrtvog vožda, počne da ide unazad, dolazi do zida i tada uradi nešto što mu takođe nisam rekao – padne na kolena. Znate li vi kako je to podiglo scenu. Koliko je to objasnilo Miloša. Znam da su akademici koji su bili moji konsultanti u seriji rekli da je ovo najveća odbrana Miloša koja je ikada učinjena u istoriji naše kulture.“
Izvor: Novosti