Piše: Ivica Đikić
SAD napušta koncept podrške štetnim nastojanjima bošnjačke politike da se minorizira ustavna odredba o konstitutivnom statusu tri bosanskohercegovačka naroda i priklanja se konstitutivnosti Bošnjaka, Srba i Hrvata kao ključnom i najčvršćem elementu političkog uređenja. Čime će to rezultirati?
Sad je već očito da je američka administracija pod predsjednikom Donaldom Trampom poduzela rezolutan zaokret kad je riječ o Bosni i Hercegovini, odnosno o unutrašnjoj političkoj strukturi Bosne i Hercegovine, uz ogradu da iskustvo uči da se s Trampom nikad ne zna: pojednostavljeno, Sjedinjene Države napuštaju koncept podrške štetnim nastojanjima bošnjačke politike da se minorizira ustavna odredba o konstitutivnom statusu tri bosanskohercegovačka naroda i priklanjaju se konstitutivnosti Bošnjaka, Srba i Hrvata kao ključnom i najčvršćem elementu političkog uređenja.
“Sada je vrijeme za lokalna rješenja predvođena lokalnim akterima koji predstavljaju tri konstitutivna naroda BiH”, kazala je Doroti Šea, zamjenica šefa američke misije pri Ujedinjenim narodima, na sjednici Vijeća sigurnosti posvećenoj stanju u BiH prije nepunih mjesec dana.
Ovome treba dodati američko ukidanje sankcija Miloradu Dodiku, gazdi Republike Srpske, u zamjenu za povlačenje zakonskih propisa koji su predstavljali udar na nadležnosti centralne vlasti u Sarajevu; treba dodati i naglu skepsu SAD-a prema postojanju Ureda visokog predstavnika ili ovlastima kojima raspolaže Visoki predstavnik; treba dodati i odustajanje od stava donedavnog američkog ambasadora u BiH Majkla Marfija da bi državna tvrtka iz Sarajeva trebala upravljati izgradnjom plinske interkonekcije kojom bi se plin iz Hrvatske doveo na jug Bosne i Hercegovine: američki diplomati sad su predložili da projekt izvede tvrtka iz SAD-a i da zauzvrat dobije koncesiju na 30 godina, s čime su se smjesta složili i hrvatski i bošnjački političari; ne treba smetnuti ni djelovanje plaćenih lobista u Vašingtonu, pri čemu Hrvati na svojoj strani imaju relativno utjecajnog Maksa Primorca (iz – Trampu bliskog – Instituta Heritedž), koji u svojim člancima nedvosmisleno odbacuje ideju o građanskoj državi lišenoj etničke konstitutivnosti, ideju koju zagovaraju bošnjački političari, među kojima najagresivnije Željko Komšić, član Predsjedništva BiH iz hrvatskog naroda.
O američkom zaokretu, međutim, uvjerljivije od svega ostalog svjedoče prošlotjedni slavodobitni istupi Dragana Čovića, predsjednika HDZ-a BiH, stranke koja tvori vladajuću koaliciju. “Već duže vrijeme trebalo je promijeniti Ustav Bosne i Hercegovine kako bi društvo bilo funkcionalnije, temeljeći se na jednakim pravima svih konstitutivnih naroda. Smatram da kroz elemente konsocijacijskog federalizma možemo osigurati sigurnost i ravnotežu između tri naroda, stvarajući tri različita entiteta koji će biti ugrađeni u bogatstvo Bosne i Hercegovine.
Pregovarački proces za Europsku uniju mogao bi biti platforma za ostvarenje tih promjena, no to zahtijeva našu političku odgovornost i pragmatizam. Ako to ne uspijemo dogovoriti, bit ćemo prisiljeni tražiti pomoć međunarodnih partnera”, rekao je Čović na mostarskom obilježavanju 30. obljetnice Dejtonskog sporazuma. U intervjuu lokalnoj televiziji kazao je i ovo: “Na izborima 2026. Hrvati će imati svog legitimno izabranog člana Predsjedništva.” Samo sedam dana prije ovih izjava, Čović je nakon sjednice HDZ-a govorio drukčije: “Besmisleno je pričati o trećem entitetu, jer to nije u skladu s Ustavom.”
Tenzije u BiH: Društveni marginalci na zadatku širenja panike
Nije poznato što se dogodilo u tih tjedan dana, ali evidentno je da se najmoćniji hrvatski političar u BiH zbog nečega ohrabrio da, nakon dugo vremena, uvede u javni optjecaj ideju o trećem – hrvatskom – entitetu: vrlo je vjerojatno da se radi o nečemu povezanom s novim vjetrovima iz Vašingtona. E sad, razmišlja li Čović, zajedno sa svojim zagrebačkim mentorima, ozbiljno o trećem entitetu ili su ga posljednji događaji potaknuli da naprosto pokuša ojačati svoju polaznu pregovaračku poziciju, ponajprije u pogledu izmjena izbornog zakonodavstva kojima bi se osiguralo da izbor hrvatskog člana Predsjedništva BiH ovisi o glasačima hrvatske nacionalnosti?
Potonja solucija čini se realističnijom, jer uspostava nove etničke federalne jedinice zahtijeva tektonsko zadiranje u sadržaj Daytonskog sporazuma i teritorijalno definiranje tog entiteta, što bi nesumnjivo dovelo do zaoštravanja hrvatsko-bošnjačkih odnosa u Federaciji BiH, odnosa koji ionako već predugo pate od međusobnog nepovjerenja. Inzistiranje na trećem entitetu, kao i svako inzistiranje na nečemu što nije moguće, a nije moguće zbog toga što nije ostvareno u ratu pa ne može ni u miru mimo suglasnosti bošnjačke strane, ne vodi u rješavanje problema nego u eskalaciju.
Čović obmanjuje kad govori da bi pregovori o članstvu Bosne i Hercegovine u Europskoj uniji mogli biti platforma za realizaciju zamisli o trećem entitetu: u Uniji je nemali broj onih koji bi – iz različitih razloga, a ponajviše zbog nerazumijevanja bosanskohercegovačke političke situacije – najradije ukinuli konstitutivnost naroda, dok na vidiku nema gotovo nikoga tko bi podupro stvaranje hrvatske poludržavice, teritorija koji bi onda još više zaglibio u sve oblike korupcije, klijentelizma i vladarske samovolje, bez ikakve konkretne koristi za ljude. Riječ je, inače, o prostoru koji trenutačno naseljava maksimalno 300 tisuća Hrvata, desetak posto stanovništva BiH.
Jedini problem koji bosanskohercegovački Hrvati objektivno imaju u pogledu svojih političkih prava jest izbor člana Predsjedništva ispred hrvatskog naroda, s tim da je i taj moment obespravljenosti uglavnom simboličkog karaktera. Ako bi se postigao dogovor o modelu koji bi Bošnjacima praktično onemogućio da izaberu i hrvatskog člana Predsjedništva BiH, Hrvati više ne bi imali razloga da se žale na svoj politički položaj, no nikad nije pametno podcijeniti iracionalnost i megalomaniju hrvatske politike u Bosni i Hercegovini.
Izvor: Portal Novosti
