Nikada nijesam mogao razabrati: ali je naša narodna poezija iskra besmrtnoga ognja, ali je burna klapnja – čedo uskog podnebija našeg, piše Njegoš L. A. Franklu 1851. godine
L. A. FRANKLU
Cetinje, 12. oktobra 1851.
Visokoučeni Gospodine,
Hvala Vam što ste me se sjetili poslavši mi s Vašim listom od 21. avgusta Vaš dični prevod Gusle. Naše su narodne pjesne istorija junačka, epopeja narodna; u njima čovjek može vidjeti kakav je narod koji ih pjeva. Ja sam ljubitelj poezije; ona je mene mnogo zanimavala. Ah, divna poezija, iskra tajinstvena! Ja nikada nijesam mogao razabrati: ali je ona iskra besmrtnoga ognja, ali je burna klapnja – čedo uskog podnebija našeg. Sa zemne je katedre smatram vjetrenim nastupom; no kada se čovjek popne više samoga sebe, onda vidi bjednost ljudsku, i, kada je poeta, može reći da je žrec oltara svesvjetija. Poeta je klik smrtnoga s burnoga našega brijega, poeta je glas vapijućega u pustinji; on sanja o besmrtiju, dovikuje ga i za njim se topi. On vidi veliki list od knjige mirobitija otvoren, u njemu čita čudestva Stvoriteljeva; oni su njegovo najslađe piće, on se njima opija. On silom voobraženija izvodi iz blatne zemlje klicu nebesnoga života, trulinu bogotvori – njegov se edem širi, na lukovima tvrdi.
Ja sam za granicom prosveštenoga svijeta. Na mom uzanom podnebiju svagda se lome tirjanski gromovi; stoga je moj mali kraj tamom divljine obezobražen. Za čovjeka zdravomislećega niti je skuke ni uveselenija na svijetu, jerbo su sve ljudske poslastice sa otrovom pripravljene, a sve pečali imaju neko svoje udovoljstvije. Čovjeku je gotovo, kad mu dođe, slatko plakati kao pjevati. Ja ovako našu pjesnu razumijem.
Svijet je sad Božji, stoga u svakojem njegovom nuglu vide se djela velikoga majstora. Trudoljubije i iskustvo mrava i pčele, i uredno letenje ždraljevah ja radije gledam no sve parade evropejskih stolicah.
Zbogom, gospodin Frankl, izvolite me zadržati u Vašem dragocjenom uspomenu.
Adresat: Ludvig August Frankl (1810–1894), austrijski književnik. S Njegošem se upoznao 1847. u Beču. Godine 1851. poslao Njegošu Gusle, svoj prevod srpskih narodnih pesama
Izvor: P. P. Njegoš, Sabrana dela (elektronsko izdanje)
