Javni interes, ili lični interes? Vanvremenska dilema u uslovima crnogorske egzaltacije. Dilema u formi suštinskog, pravog i posljednjeg ispita, ko smo? Politikanti, jeftinog interesa i „pogleda bez vida“ ili narodni predstavnici i potencijalni političari, skladnog koraka sa savremenim i modernim shvatanjima aktuelnog svijeta i društvenih procesa.
Da li je ovo pitanje veće od nas samih i naših moći? Javni interes je, kao što mu ime kaže, interes i zajednička potreba svih nas, za korist i dobrobit svih nas. Lični interes – interes koji zadovoljava samo pojedinca i njegove želje i ambicije.
Sa čim smo se predstavili narodu 30. avgusta prošle godine? Sa JAVNIM, ili sa LIČNIM? Nepogrešivo smo prepoznavali, detektovali i targetirali one navodno „vješte“ koji su u mozaik i sliku javne potrebe, interesa i navodnog „nacionalnog opstanka“, krajnje sebično i bezobzirno, pokušavali da „ukomponuju“ lični interes. Nazivali smo ih manipulatorima, politikantima i političkim šibicarima, jer pobogu, mi smo „gorjeli“ za javnim interesom i opštim dobrom… Prošli su mjeseci i evo čitava godina kovitlanja strasti, emocija i ambicija… i dokle smo stigli?
Znam dokle smo stigli, ali znam i dokle nismo, a trebalo je i moralo je! I dalje sam ubijeđen da niste svjesni težine osude naroda, a kad je taj isti narod potpiše i pečatira, biće kasno za bilo kakvu pamet i djelanje! Svu blagorodnu i dobronamjernu plemenitost zajedničke misli i potrebe da izmijenimo, da stvorimo i uspostavimo, ono što će svima biti dugovječno, dobro i svoje, progutala je bezlična svejednoća i potreba za jeftinim i sitnosopstveničkim, a prolaznim…
Avangardnost je brzo i uplašeno ustupila mjesto jeftinom, provincijalnom, već viđenom i oprobanom. Nijedan prostor tako brzo i uspješno ne pretvara sve napredno, uspješno i kvalitetno u svoju suprotnost kao crnogorski, nažalost! Vjerujte, to nema veze sa geografijom i klimom i vodom, nego sa nečim drugim, na šta smo tradicionalno ponosni – čojstvom! Posle 75 godina trajanja jedne epohe, „poluprosvijetljenog partitokratskog apsolutizma“, trebalo je da se otvore vrata drugoj epohi, nazovi pune parlamentarne demokratije. Sudar dva okeana, dva kosmosa, dva svijeta…
Neizvjesnost! Strah! Igra „na ivici noža“. Kako ovu „ivicu noža“ napraviti prostranom, komfornom i obećavajućom, a ne rizičnom i prijetećom? Kako igru asinhronih pokreta pretvoriti u stilizovan ples, upravo tu na ivici? Lako, ako je na upravljanje u ovom trenutku prepustimo onima koji imaju pameti (znanja), poštenja (etike), smirenosti (iskustva), tradiciju plemenite namjere (porijeklo). U suprotnom, zajapurenost osvetnika, ili uznemirenost lovaca kad ugledaju lovinu. To može biti uzrokom da se neko na toj „ivici noža“ posiječe i da kapne krv. A dovoljna je, to svi znamo, samo jedna kap! Ispred vuka ponovo stoji Aska, hoće li zaplesati? To bi trebalo da zavisi samo od nas.
Kako sa ivice noža preći na prostrani proplanak i dohvatiti se „zelene grane“? Pa ako smo u demokratskom kontekstu osvojili Slobodu, sada je na redu da osvojimo Pravdu. To su dva uzvišena i primarna javna cilja i interesa.
Kolebljivost u osvajanju pravde sluđuje ovaj narod i sve one koji su glasali protiv bivšeg režima. Glas nisu dali ni Petru, ni Janku nego svojoj nasušnoj potrebi – potrebi za Pravdom! Njih nije bilo briga 30. avgusta prošle godine ni ko će biti šef parlamenta ni predsjednik vlade, a još manje ko će biti u kom odboru i savjetu, onako „po dubini“. Oni su životima, porodicama, čašću i imenima jamčili apsolutnoj neminovnosti i neophodnosti, čega – Pravde! Nje su bili i željni i žedni. A mi smo im zadovoljni i srećni, upravo TO obećavali i samo o TOME pričali. I? Ništa! Sramotno… Neznaveno… Nedoraslo… Ali tako je!
A sve smo znali. I danas znamo i vidimo. Korak jedan ne možemo da napravimo. Barem jednu aferu, uz sve dokaze, koje posjedujemo, da pokrenemo. Evropske pravosnažne presude da zakonski realizujemo. Svjetski skandali sa našim protagonistima globalne pljačke, ćute i čekaju. Stara ubistva novinara, koja su nam promijenila stvarnost – tišina i mrak.
Ne možemo da se dogovorimo oko jednog imena u novom Tužilačkom savjetu (TS)?! Ej, dobro ste čuli, oko jednog imena! Ovo odlučuju partije i politički prvaci! Pa me vi sad ponovo pitajte zašto vlada eksperata? INTERES – lični, ili opšti? Pa i hokejaški golman ima veći radijus percepcije i kretanja, nego pojedini donosioci odluka aktuelne vladajuće većine!
Ovo više, gospodo, nema nikakvog smisla! Svaki sat dopuštene slobodne aktivnosti pojedinih čuvara likova i djela prošlog režima je gubitak dana, ili sedmica života i očekivanja ljudi, koji iznemogli, unezvijerenog pogleda ištu „kap razuma i pravde“. Pa gdje će vam savjest? Pošto je sasvim jasno gdje će vam politički kraj biti, ako se ne prizovete pameti i pod hitno ne donesete suštinske i bitne odluke, kojima moramo pokazati da je Lično, u ovoj situaciji, ipak daleko iza i ispod Zajedničkog i Javnog.
A Interes? On je vječna konstanta i izazov, na kome neki pokažu da su dorasli, zreli i veliki, a drugi padnu u sramni zaborav, pokriveni sopstvenim ništavlukom… Galerija je stalno otvorena, a gdje će se naći naši likovi, zavisi isključivo od naših odluka.
Pa, gospodo – birajte! Vjerujte, breme odgovornosti je mnogo teže nego što možete i da zamislite. Što je najgore, ili najbolje – nosićete ga, ne samo u iduće izbore, nego cijeli život!
Srđan Pavićević
autor je predsjednik SG CIVIS i poslanik u Skupštini Crne Gore
Izvor: „Vijesti“
