Piše: Milivoje Mišo Rupić
Matija Ban (1818–1903), srpski književnik, profesor, diplomata i akademik, bio je opčinjen lepotom predela iznad Save i Topčiderske reke na tadašnjem Golom brdu. I pored toga što je imao kuću u današnjoj Brankovoj ulici sagrađenu po evropskim standardima, poželeo je da ima kuću i imanje na tadašnjoj periferiji Beograda.
Postoje dve verzije o kupovini placa na Golom brdu, na kojem je Matija Ban sagradio kuću i okućnicu u ataru sela Žarkova. Taj današnji deo Beograda prvo je po njemu nazvan Banove kuće, pa Banovac, a zatim Banovo brdo. Matija Ban postao je jedan od prvih stanovnika tog kraja koji se ubrzano naseljavao.
Prva verzija je da mu je 1850. godine, na lični zahtev da kupi plac na Golom brdu, beogradska opština na osnovu zasluga u državnoj službi poklonila taj plac.
Druga verzija je da je Matija Ban kupio plac od žarkovačkog učitelja Antonija Jezoranskog, koji je kao poljski diplomata, revolucionar i emigrant jedno vreme radio kod beogradskog paše kao vojni instruktor, pa je bežeći od ruskih agenata došao u Žarkovo da radi kao učitelj jer je dobro govorio srpski. Kao obrazovan i bogat čovek iz grofovske porodice kupio je veliko imanje na teritoriji današnjeg Golog brda, koje je kasnije prodao svom prijatelju Matiji Banu za 3.600 dukata, kada je 1859. godine odlučio da se vrati u Poljsku.
Da je stvarno Ban imao plac na Golom brdu i tu sagradio kuću u kojoj je živeo svedoči i popis stanovništva Opštine Žarkovo, sreza Vračarskog, iz 1863. godine, po kojem su tu popisani: Matija Ban književnik, Margita žena, kći Poleksija, otac Ivan, mati Katica, sluga Milan Jelisavac i njegova žena Stefanija i sluga Andrija Mandić.
U popisu imovine Opštine Žarkovo iz 1867. godine piše da je Matija Ban imao:
baštu za zelen od četvrtine dana oranja, livade od 10 kosa trave, vinograd od 25 motika i oruće zemlje od 80 dana. Po današnjim merama, to je približno oko 40 hektara zemlje. Posedovao je jednu veću i jednu manju kuću od tvrdog materijala, tri seoske kuće od naboja, jedan koš i jednu drvenu šupu.
Hroničar tog vremena zabeležio je da su oko kuće bili cvetna bašta, veliki voćnjak i vinograd. Kao vinogradari kod Bana su radili deda Sima i baba Kumrija, koji su bili zaduženi i za nabavku namirnica, za šta su koristili čeze.
Okućnica Matije Bana bila je ograđena, na ulazu s visokom kapijom od kovanog gvožđa, uz čiji stub je visio gajtan za aktiviranje zvona.
Taj prelepi ambijent Banovog imanja postao je stecište beogradskih umetnika i istaknutih ličnosti tog vremena, u kojem su se rado okupljali.
Zapisano je da se Matija Ban mogao videti kako nedeljom po podne izlazi iz svoje žute kuće i silazi u obližnju kafanu „Mihajlovac”, ograđenu prostim letvama, s vrlo oskudnim enterijerom, gde se na drvenim klupama sedi u hladovini i uživa u lepom pogledu ka Beogradu. I u poznim godinama života Matija Ban je voleo ambijent ove kafane. Tu bi sedeo, već slabog vida i sluha, i kroz naočare čitao beogradsku štampu.
Kafedžija Gvozden, a kasnije i Jovan Novaković, kao zakupac, u kafani su držali menzu u kojoj su se mahom hranili radnici iz obližnje fabrike kože i poneki radnik koji je radio kod Matije Bana, a čiji su stanovi-barake bili malo dalje uzbrdo od kafane.
Kuće Matije Bana bile su na prostoru iznad današnjeg Šumarskog fakulteta. Sve su tokom Prvog svetskog rata i ratnih dejstava 1915. godine srušile austrougarska i nemačka artiljerija napadajući Beograd iz pravca Srema i Obrenovca.
Preostalo imanje kasnije su rasprodali naslednici Matije Bana. Jedan plac, kako navodi u svom testamentu, kupio je pesnik i diplomata Jovan Dučić od ćerke slikara Steve Todorovića, zeta Matije Bana, za koga je bila udata Banova ćerka Poleksija. Dučić u svom testamentu navodi da se kupoprodajni ugovor nalazi u advokatskoj kancelariji Dragiše Vasića u Beogradu. Plac se nalazi u današnjoj ulici Steve Todorovića na Banovom brdu i još se u katastru vodi na Jovana Dučića.
Izvor: Politika
