
Što je čovek stariji, to češće govori o „starim dobrim vremenima”. Vrlo često je to veoma subjektivno gledano. Ali, u slučaju Parka Boka u Herceg Novom, gde se do zemljotresa 1979. nalazio hotel „Boka”, može se stvarno s nostalgijom govoriti o starim dobrim vremenima. Nekada je tu bio pravi botanički vrt kroz koji se moglo u hladovini šetati, posmatrati suptropsko bilje i uživati. Nakon zemljotresa 1979. park se samo maćehinski tu i tamo u akcijama „uređuje”, što ponekad postaje prava groteska. Kao u julu 2023. godine. Nadležnima iz Herceg festa palo je na pamet da tu naprave zelenu površinu postavljanjem engleske trave i to u sred letnje žege.
Da su iz Herceg festa konsultovali seljake iz okoline grada, sigurno bi im oni rekli da jul za to nije pogodan mesec. I firma koju su angažovali je to sigurno znala, ali bitno je dobiti posao i zaraditi novac. Plaća poreski platiša. I tako su u drugoj polovini jula u parku osvanule palete s rolnama engleske trave koje su još u transportu bile „polukuvane”. Potom je trava u rolnama na paletama obmotanim najlonom stajala par dana na suncu. Bilo je tu i paleta s belim pločama za puteljke između budućih zelenih površina. Nekoliko gomila skoro crne zemlje spremljeno je kao podloga za tepihe engleske trave.
Radovi su potom išli relativno brzo: rasprostrte su zemlja i cevi za automatsko navodnjavanje. Potom je rasprostrta i trava. Zatim su baštovani konstatovali da creva za dovod vode nemaju pritisak da bi aparatura automatskog navodnjavanja funkcionisala. Frustrirano su ručno špricali slabim mlazom vode.
Narednog dana je Gradski vodovod i kanalizacija improvizovao dodatno crevo i navodnjavanje je moglo da počne, iako je bilo prekasno da bi se trava spasila. Nekih 90 odsto površine travnih tepiha sprženo je od Sunca i nedostatka vode.
Crna zemlja konzistencije taloga kafe u Herceg Novom važi kao „zemlja iz koje ni korov ne raste”. A ipak se uvek iz zaleđa Herceg Novog dovozi i upotrebljava za javne vrtove.
(Fotografisao sam 1. avgusta ujutro i predveče stanje u vrtu: jedna prskalica navodnjava nekoliko desetina kvadratnih metara osušene trave. To je kao da otirače od jute ispred vrata posipate vodom i očekujete da se vrate u život i pozelene.
Naravno da za ovaj debakl niko nije kriv. Ko je znao da je sredinom jula velika vrućina, da je engleska trava osetljiva kao mimoza i da ne može tri, četiri, pet dana da izdrži bez vode. Čak ne reaguje ni na pokušaje reanimacije. Tako sada prskalica prska, troši vodu i pokušava da „digne mrtvog magarca na noge”.
Poreski platiša se ne buni, pa će morati da plati i uklanjanje ovog hortikulturnog promašaja.
Da napomenem i da je neko bio došao na ideju da bledozelenom bojom oboji fontanu u parku. Ispostavilo se da voda koja šprica iz fontane skida tu boju. Ko je to mogao da zamisli?! Upotreba puteljka od belih ploča je samo za mlade sportske osobe. Opasnost od saplitanja je prevelika. Trebalo bi pitati nadležne iz Herceg festa „šta je umetnik hteo ovim da postigne” i koja je sudbina ovog projekta. Koliko sam mogao da vidim – radovi su obustavljeni. Vidi se da je to ćorav posao.
Đorđe Matković,
Izvor: Politika
