Razlika između preporuke i naredbe leži u vašoj spremnosti da ne prihvatite ono što vam se nudi, uz svijest o poslijedicama koje to nosi – preporuka koju niste u stanju da odbijete nije preporuka nego naredba, a taj ko vam je daje nije strani partner nego kolonijalni gazda. Ako politička elita jedne države nikad ne pokaže sposobnost da se – u ime onoga što ta ista elita, nakon teške deliberacije, definiše kao nacionalni interes – suprotstavi nalozima stranih partnera, šta nam vrijedi takva država i takva elita?
Suverenost košta. Kao što nema besplatnog ručka, tako nema ni minimuma autonomije u odlučivanju o sopstvenoj sudbini bez spremnosti da se, u trenutku koji to zahtijeva, ta autonomija brani.
To je, u demokratskom društvu, temeljni zadatak izabranih predstavnika građana. Ako ne vjerujete da je u Crnoj Gori to danas moguće, onda suverena državnost kao okvir društvenog uređenja naprosto nije za vas. Hoćemo li biti država ili kolonija – hoćemo li imati partnere ili gazde – stvar je, u krajnjem, političke volje.
Feđa Pavlović
Izvor: Fejsbuk
