Politički nelogično i abnormalno ponašanje šefova ZBCG-a, koje ih lako može izbaciti iz sledeće Vlade i ostaviti bez svih mjesta po dubini, uopšte ne čudi!
Piše: Vojin Grubač (Fejsbuk)
Krupne političke greške, od kojih su neke bile kobne, su postale pravilo i prepoznatljivi stil njihovog političkog ponašanja. Prva posljedica njihovog pogrešnog političkog djelovanja u poslednjih par nedjelja može biti da Đukanovićevi sateliti, partije manjina, koje otvoreno preferira Kvinta, dobiju više mjesta u Vladi od očekivanog i realnog. Pri čemu, moguće je da u ovim šizofrenim okolnostima koje tvori ZBCG, čak nepopularni SD dobije mjesto pri vlasti, ako već ne može u vlasti.
Međutim, druga posljedica, koja proističe iz prve, je da će zakonomjerno: Andrija Mandić i Milan Knežević očito neslavno završiti svoje političke karijere, jer takvi više nikome nisu potrebni. Ponajmanje su potrebni partijama koje greškom sudbine vode poslednje tri godine, jer za svo to vrijeme nisu napravili niti jedan jedini koristan i logičan politički potez. Da su šefovi ZBCG ozbiljni političari, samo strmoglav rejtinga u Nikšiću bi ih natjerao da razmisle o svom konačnom odlasku iz politike.
Da se podsjetimo, zaokrugljujući cifre, na parlamentarnim izborima u Nikšiću 2020. godine ZBCG je osvojio oko 18.000 glasova, a poslije par mjeseci se desio opasan lom na lokalnim izborima kada su se spustili na oko 12.000 glasova podrške. I to je bio tek početak!
Mandić je na predsjedničkim izborima 2023. imao u Nikšiću samo 8.000 glasova, a ZBCG je na nedavnim palamentarnim izborima u Nikšiću osvojio oko 6.000 glasova.
Dakle, od parlamentarnih izbora 2020. do parlamentarnih izbora 2023. izgubili su oko dvije trećine glasača u Nikšiću, a Mandić i Knežević se „prave mrtvi“: „liderski“ se šepureći i dalje, kao da se ništa nije desilo!?
Da cinizam bude veći, što više gube glasača, sve više tvrde kako su pravi, još veći i „istinskiji borci protiv stranog uticaja“, dakako Kvinte!?
Po toj iskičmljenoj logici, ispada da su „lideri“ ZBCG u Nikšiću: „Kvintu razorili“, „blistavo pobijedili“ gubitkom dvije trećine sopstvenog glasačkog tijela?!
Dakle, to je ta „borba“ i to su te njihove „pobjede“.
Ispada da je takozvana, smiješna i izvikana „borba protiv Kvinte“ samo alibi, „dimna zavjesa“ za nesposobnost „lidera“ i totalno pogrešno vođenje nesretnih im partija.
Jedno je sigurno, Mandić se poslije debakla na predsjedničkim izborima ekspresno morao povući iz politike i osloboditi vrh partije za mlađe snage.
Tih mladih, perspektivnih političara NSD ima, gdje je među njima istaknutiji, za bitnu nijansu od drugih, recimo Nikola Jovanović iz Budve.
Iskreno govoreći, u kontekstu geopolitičke situacije u svijetu, malo je ko očekivao da će ZBCG dobiti šansu da uđe u novu Vladu.
Čak se bilo kakav ulazak u Vladu, sa jednom ili dva ministarska mjesta morao računati kao veliki uspjeh ZBCG, jer ulaskom u Vladu napokon bi bio „led probijen“!
Kada im je Spajić uspio izlobirati četiri mjesta u Vladi, dva mjesta potpredsjednika Skupštine i 40 odsto ambasadorskih i mjesta „po dubini“, to je bila ponuda koju niko razuman ne bi odbio. To je, svakako, bio veliki politički uspjeh Spajića, koji je blistavo odradio nešto što je bilo skoro nemoguće. Đukanovića i njegove satelita je to šokiralo, jer je uspjeh Spajića predstavljao teški poraz njihove moćne propagande i još jačih lobista.
Ipak, tužni šefovi ZBCG su to odbili, udarivši politički „šamar“ i ambasadama i Spajiću, srljajući u konačni poraz gdje je velika šansa da će njihove partije dobiti „ništa mjesta“ u vlasti, što znači izvjesnu političku smrt.
Opet, poslije ponude koju su odbili, Spajić ima odriješene ruke da u Vladu uzme bilo koga, ko želi da se nova Vlada formira.
U svakom slučaju ZBCG će se naći u Vladi, ali vjerovatno kroz par godina, tačnije kada tu grupaciju budu vodili neki drugi, možda mlađi ali svakako mudriji ljudi.
I na koncu, čak i kada bi sada „lideri ZBCG“ prihvatili ponudu Spajića, opet je jasno da je najbolje da odu iz politike jer su postali nepodnošljivi balast političkog sistema Crne Gore.
