Sa pojavom velikih gradova javio se paradoksalni fenomen, ljudi se sve više udaljuju jedni od drugih. Iako višemilionski, oni liče na mnogoljudne pustinje od betona. U ovakvim okolnostima stvara se pandemija psihičkih oboljenja. Čovjek se otuđuje od čovjeka, pa i od samog sebe. I poznate osobe su mu stranci. Ove sredine bez obzira što su se davno otuđile dobrim dijelom od religije, posebno hrišćanstva, predstavljaju idealno tlo za savremene urbane otšelnike.
Jedan od monaha, koji je otkrio pravoslavlje u Njujorku, jeste svima poznati monah Arsenije Jovanović, koji je poput pojedinih njegovih zapadnih savremenika lutao kroz razne filosofije, opijate, meditacije, dok konačno nije našao Hrista. I to baš na ovom najneočekivanijem mjestu. Znači, čovjeka ne spasava sama sredina nego odluka da se krene putem spasenja. Vjerovatno da je ostao u tadašnjoj Jugoslaviji, ne bi nikad ni postao hrišćanin.
Da bi u velikim gradovima čovjek postao i opstao kao vjernik, mora svakodnevno da „prelazi Crveno more“ iskušenja da bi pobjegao od „faraona“, tj. duha ovoga svijeta, koji je prisutan uopšte svugdje, ali na ovim mjestima njegova surovost najviše dolazi do izražaja. Ako se ne nađe u njima, bar neka osoba, predstavljena u liku dobrog Samarićanina, čovjek gubi život često, pa i dušu, možda i prije. Ove savremene pustinje su ispunjene više ili manje civilnim monasima, koji u sveopštoj zaglušujućoj buci nalaze na poprištu borbe, na život i smrt, sa palim duhovima, sa ploti i samim svjetskim duhom ispunjenog strastima. Od velikog mnoštva naroda niko i ne primjećuje tu borbu. Ali pojedini od njih često služe kao mamac gospodaru ovoga svijeta da iskušava i lovi one koji vojuju sa njim. Nekad je to na otvoreno mizantropski nivo, a često i na lažno ljubazan prevaran način. Može se reći da je osnovna strast stanovnika velikih gradova zabluda. Zabluda ili prelest svuda vladaju, počev od lažno nasmijane prodavačice u radnji, pa do pripadnika novih vjerskih pokreta i raznoraznih dilera svim i svačim.
Duh prevare svoje žrtve surovo muči, ubija, melje, toliko da im se ponekad ni grob ne zna. U suštini vlada duh novog Vavilona, gdje niko nikog ne razumije, ali svi pričaju univerzalnim jezikom laži, htjeli ili ne. U ovakvim okolnostima da se pojave vanzemaljci, ljudi bi prije pronašli bez razmišljanja prisnost sa njima nego sa drugim najbližim čovjekom.
Kurt Kobejn, koji je odrastao u Sijetlu, kao dijete, usled rastave roditelja, maštao je da su mu pravi roditelji negdje drugo, pa možda i vanzemaljci, koji će jednom doći po njega. Starac Gavrlo Gruzijski je predvidio da će ljudi u poslednjim vremenima tražiti pomoć od vanzemaljaca, koji će zaista i doći, samo što će oni biti demoni. Duh obmane se sve više širi. Gospodari svijeta postavljaju svoje zle mreže svugdje u lijepo upakovanim ambalažama. Jedna od obmana jeste i strah od svega i svačega. Otvoreno se prijeti glađu, bolestima i ratovima od kojih će nastradati veliki broj ljudi.
Ko će ostati i kako će se stvari odvijati, viđećemo. Bog ima poslednju riječ.
Miloš Lalatović
