Piše: Milija Todorović
Pročitao sam kako je DPS na skorašnjem kongresu naglasio svoj strah od „etnofederalizacije CG“. I autorstvo tog fenomena, očekivano, pripisao strankama iz parlamentarne većine. Kako tu pojavu (još uvjek) nemamo ni na papiru, a ni na djelu u voljenoj nam otadžbini, ostaje nam da domišljamo na šta se ovdje mislilo? A opet mislim, ne treba pretjerivati u nagađanju. DPS se boji da se „građanska CG“ ne podijeli po nekim oblastima koje bi bile koncipirane na osnovu međusobnih etničkih ili nacionalnih razlika.
Ne vidim ni u programu, ni u djelovanju neke od partija na vlasti zalaganje za takvo uređenje Crne Gore. Koliko razumijem djelovanje partija bivšeg DF-a, one u svakoj opštini (mimo Ulcinja, Rožaja i Petnjice) vide ili legitimnu srpsku većinu ili jedno od duhovnih i kulturnih centara srpstva, kakvo je recimo sjedište Mitropolije na Cetinju. Dakle, srpskim nacionalnim interesima u Crnoj Gori ne odgovara nikakvo cijepanje iznutra jedinstvenog etničkog, jezičkog i kulturnog prostora od H. Novog do Pljevalja, ili od Rumije do Đurđevih stupova. Možda ta vizija nije u skladu sa nekim drugim nacionalnim vizijama, ali svakako je legitimna i ni u čemu ne ugrožava ustavni poredak države.
Još manje vidim Demokrate ili PES kao zagovornike te famozne i fantomske federalizacije. A to što tzv. manjinske stranke vide svoja „središta“ u pojedinim krajevima Crne Gore, opet nije neka novost zbog koje bi DPS alarmirao javnost. Te etničke posebnosti manjina čak su i zakonski zagarantovane, i svi mi znamo da se one tiču određenih opština u CG. Bez straha od komadanja i cijepanja jedinstvene državne teritorije.
Pa otkud onda DPS-u uopšte pada na pamet taj „etnofederalizam“? Čini mi se baš da te i takve etno-federalizacije ustvari i nema izvan glava DPS-ovaca. Zašto to kažem?
Sjećate li se poziva DPS-a i Mila Đukanovića lično, da ustoličenje mitropolita SPC može da se obavi u Podgorici, a nikako ne može i ne smije na Cetinju? Možete li se sjetiti i jednog jedinog razloga da se Crna Gora zaigra na ivicu građanskog rata, samo da bi se spriječilo pomenuto ustoličenje, a da to nije upravo etnofederalistička svijest? Može u Podgorici, može bilo gdje u Crnoj Gori, ali nikako ne može na Cetinju! Ova eks-teritorijalizacija Cetinja u DPS narativu, ovo izuzimanje Cetinja od „ostatka CG“, tiče se pojačanog vokabulara da se „na Cetinju brani CG“, da su tamo „pravi Crnogorci“ i sl…. Na takav rječnik se nadovezuje i vizura „Kamo sjutra“ (iza koje čvrsto stoji DPS) koja za zločine na Cetinju traži odgovorne svuda po Crnoj Gori, osim na samom Cetinju. Iako Cetinje ima i gradonačelnika i gradski javni servis (u smislu opštinskih službi).
Ovu ekstremizaciju Cetinja ondašnji protagonisti barikada na Kruševom ždrijelu maskirali su pričom o „našim i njihovim“ hramovima (o onim, sjećate se, sagrađenim prije i poslije 1918), pa bi neko mogao da pomisli da je diferencijacija bila između podgoričkog Hrama i Cetinjskog manastira, a ne između Podgorice i Cetinja.
Ali, evo, da vas pitam: mislite li da bi neko blokirao Podgoricu da je ustoličenje mitropolita SPC najavljeno u recimo crkvi Sv Đorđa pod Goricom (10.vijek) ili u Manastiru Morača (13.vijek)? Naravno da ne bi. Znači, poenta je u eks-teritorijalizaciji, odnosno nacionalnoj ekstremizaciji Cetinja u odnosu na ostatak države.
Dakle, ova osuda građana Cetinja da budu stražari „na braniku domovine“, i to ne u odnosu na agresora izvan granica Crne Gore, nego u odnosu na „neprijatelje države“ unutar CG a izvan Cetinja, upravo predstavlja krojenje države po mjeri nacionalističkih aršina. I to je proizvod DPS političke pameti, njihov originalni ideološki izum, u kome im nema ravna.
