Prevod za Žurnal: M. M. Milojević
Najmoćniji bliskoistočni činioci u Siriji odmeravaju svoje ambicije
Već nedeljama oficiri turske vojske putuju u sirijske vazduhoplovne baze, i razmatraju da neke od njih opreme protivvazduhoplovnih sistemima i naoružanim dronovima. Pripreme za tursko preuzimanje vazduhoplovne baze T4 koja se nalazi nedaleko od Palmire navodno su već odmicale. Onda, 2. aprila, Izrael je napao. Izraelski avioni bombardovali su pistu u bazi T4 i radarske sisteme. Pogodili su još barem dve baze i druge vojne mete u Siriji.
Sirija je bila u opasnosti da postane turski protektorat, objašnjava Gideon Saar, izraelski ministar spoljnih poslova. Sirijski lideri platiće visoku cenu ukoliko dopuste da snage koje su neprijateljske prema Izraelu uđu u Siriju i ugroze bezbednosne interese jevrejske države, kaže Izrael Kac, izraelski ministar odbrane.
Izrael strahuje od turske uključenosti u Siriju, uključujući njene planove da obrazuje vojne baze i opremi novu vojsku. Turska strahuje da Izrael želi da se Sirija uruši ili da se raspadne. Obe strane optužuju onu drugu da priprema rat preko posrednika.
Izrael izgleda da nastoji da održi Siriju slabom i podeljenom. Izraelski napadi uništili su mnoge zastarele sovjetske avione Asadovog režima. Benjamin Netanjahu, izraelski premijer, takođe je istakao prava sirijske manjine Druza u svom zahtevu za demilitarizacijom juga države.
Ahmed al-Šara [sadašnji de fakto sirijski predsednik, prim.prev] javno se obavezao da će sprečiti da zemlja postane čvorište stranih radikalnih elementa, kao što je to bila za vreme Asadove vlasti. Ali Izrael strahuje da novi sirijski lider, kojeg podržava truski predsednik Redžep Tajip Erdoga, dugogodišnji pristalica Hamasa, može da poželi dobrodošlicu ovoj grupi u svojoj zemlji.
Džilijan Tet: Tramp testira spremnost Amerikanaca da trpe nedaće
Izrael i Turska takođe su nesaglasni oko upravljanja zemljom. Izraelski zvaničnici otvoreno su predložili federalni model ustrojstva Sirije, po kojem bi različite manjine, uključujući među njima Kurde i Alavite (muslimansku sektu iz koje je potekla porodica Asad) uživale široku autonomiju. Nedavni pokolj alavitskih civila koji je počinila naoružana grupa lojalna novim sirijskim vladarima, ističu, pokazuje da se gospodinu Šari ne može verovati.
Gospodin Šara i njegovi turski saveznici žele snažnu centralnu vladu koju predvodi predsednik sa širokim izvršnim ovlašćenjima. Šara je 13. marta potpisao novi ustav zasnovan na takvom modelu. Nekoliko dana ranije, Sirijske Demokratske Snage (Syrian Democratic Forces, skraćeno SDF), milicija koja deluje na severoistoku Sirije a čiju okosnicu čine Kurdi, saglasila se da se pridruži prelaznoj vladi.
Gospodin Erdogan optužio je Izrael da podstiče sirijske etničke i verske manjine da destabilizuju državu koja se oporavlja od jednog od najsmrtonosnijih ratova vođenih u ovom veku. Ali ono što ga najviše brine jese odnos između Izraela i Kurda. Turska sumnjiči Izrael da koristi SDF da potkopa turski uticaj u Siriji kao i da raspiruje kurdski separatizam u okvirima Turske. Turska smatra ovu grupu paravanom Kurdistanske radničke partije (skraćeno PKK), koju Turska i većina zapadnih država označava kao terorističku organizaciju.
Izrael se nije baš potrudio da stiša tu zabrinutost. Prošle godine, gospodin Saar označio je SDF i Kurde kao prirodne saveznike svoje zemlje i pozvao je spoljašnje činioce da ih zaštite od Turske. Nejasno je da li ovakve izjave znače da bi Izrael mogao da pomogne Kurdima da se naoružaju u Suriji, iako su mnogi Izraelci skloni da gospodinu Erdoganu prirede kusanje čorbe koju je zakuvao.
Strah od izraelsko-kurdskog savezništva bio je ključan za donošenje turske odluke prošle godine da otpočne razgovore sa zatočenim liderom PKK Adbulahom Očalanom. Oni su dali rezultate u martu, kada je PKK obznanio privremeno primirje. „Turska miusli da Izraeli želi da stvori kvazidržavu (statelet) pod kontrolom PKK na njenim granicama“, kaže Daren Kalifa iz Međunarodne krizne grupe, tink-tenka sa sedištem u Briselu. „Izraelci misle da bi Turska mogla da na sličan način upotrebi Siriju protiv njih“.
Odnosi između Turske i Izraela, već zatrovani ratom u Gazi, mogli bi da se dodatno pogoršaju. Ali otvoreni oružani sukob između druge po veličini armije u okvirima NATO i američkog glavnog regionalnog saveznika je vrlo malo verovatan. Turska i Izrael postavljaju kulise za odvraćanje, ne za rat. Gospodin Erdogan smatra Donalda Trampa svojim starim prijateljem i drži da bi se, dok je ovaj predsednik, odnosi Turske sa Amerikom mogli poboljšati. Takođe se nada da će biti uspostavljeni bolji odnosi sa Evropom, koja želi da joj on bude od pomoći za pružanje bezbednosnih garancija i mirotvoračko delovanje u Ukrajini. Erdogan teško da će sve ovo ugroziti pokretanjem rata sa Izraelom.
Turska i Izrael bi mogli da nađu neke tačke približavanja. Obe države žele da izbegnu iransko ponovno zaposedanje uporišta u Siriji. Obe strane bile bi da gubitku ukoliko nova Sirija pretrpi kolaps. „Ukoliko [Erdogan] uspe u stabilizovanju onoga što bi moglo da postane haotična džihadistička država“, kaže izraelski obaveštajni izvor, „to bi bilo povoljno i za Izrael“.
Izvor: The Economist
