Preovladava mišljenje da su ljudi „na isturenim položajima Imperije“, ako ništa drugo, barem sposobni i vredni. To je zabluda. Osim u tehničkoj službi – u sekretarijatu za šume, u sekretarijatu za javne radove i slično – ne postoji prava potreba da britanski službenici u Indiji kompetentno obavljaju svoj posao. Retko ko među njima radi onoliko naporno ili pametno kao upravnik pošte u nekoj engleskoj palanci. Pravi administrativni posao uglavnom vrše podređeni domoroci; a prava kičma despotizma nisu službenici već vojska. Imajući u vidu vojsku, službenici i preduzetnici se provlače bez mnogo napora, čak i ako su budale. A većinom jesu budale. Tupavi, pristojni ljudi koji svoju tupavost neguju i štite iza četvrt miliona bajoneta.
Nije to svet lak za život, on guši i sakati. To je svet u kojem je cenzurisana svaka reč i svaka misao. U Engleskoj je teško zamisliti takvu atmosferu. E Engleskoj su svi slobodni; duše prodajemo javno, a otkupljujemo ih nazad u privatnosti, među prijateljima. Ali čak i prijateljstvo teško može da postoji kad je svaki beli čovek jedan zupčanih u mehanizmu despotizma. Sloboda govora je nezamisliva. Sve ostale slobode su dozvoljene. Slobodno možete da budete pijandura, besposličar, kukavica, klevetnik, bludnik; ali nemate slobodu da mislite svojom glavom. Vaše mišljenje o svakoj temi od bilo koje zamislive važnosti natureno vam je kodeksom puka sahiba.
Na kraju vas potaja vaše pobune otruje kao skrivena bolest. Čitav život živite laži. Iz godine u godinu sedite u malim klubovima koje opseda Kipling, s viskijem u desnoj ruci, sportskim dodatkom u levoj, slušate i revnosno klimate glavom dok pukovnik Bodžer razvija svoju teoriju o tome kako one proklete nacionaliste treba skuvati u živom ulju. Čujete kako vaše istočnjačke prijatelje nazivaju „mali masni babui“ i poslušno priznajete da oni starno jesu masni mali babui. Vidite siledžije tek izašle iz škole kako šutiraju sedokose sluge. A onda dođe vreme kada gorite od mržnje prema svojim sunarodnicima, kad žudite za ustankom domorodaca koji će u krvi udaviti njihovu Imperiju. I nema ničeg časnog u tome, jedva da ima ikakve iskrenosti. Jer, au fond, šta vas briga da li je indijska imperija despotizam, da li su Indijci maltretirani i iskorišćavani? Marite samo zato što vam je uskraćeno pravo na slobodu govora. Vi ste stvorenje despotizma, puka sahib, vezani čvršće nego monah ili divljak neraskidivim sistemom tabua.
Džordž Orvel „Burmanski dani“, str. 70-72. Publik praktikum, imprint Stela, Zemun
Izvor: Publik Praktikum/Makroekonomija
