Sada je najvažnije da, objedinjeni oko Patrijrha Pećkog, učinimo sve što možemo za našu najmanju braću na Kosovu i Metohiji, prije svega, da ih ne zaboravljamo u molitvama
U Nedjelju Strašnog suda navršilo se dvije godine od izbora i liturgijskog ustoličenja patrijarha srpskog gospodina Porfirija. (Ustoličenje u tron arhiepiskopa i patrijaraha pećkih obavljeno je na Pokrov prošle godine.)
Za ovaj kratki period desilo se puno događaja koji će sigurno ući u crkvenu istoriju. Bez pretenzija na neko procjenjivanje donetih odluka i preduzetih akcija, mora se primjetiti da je naš pastironačelnik uvijek bio kadar da, kako on to kaže, izvrši djelo Crkve. To se naročito pokazalo prilikom izbora i ustoličenja mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija, i prilikom uspostavljanja kanonskog jedinstva i davanja autokefalije Crkvi u Makedoniji.
Danas je dan kada se sjećamo naših dugova najmanjim od braće Hristove, i potpisani nema volju da razmatra „velike crkvene teme“, kao što su izbori i zaduženja većeg nego ranije broja vikarnih episkopa, itd.
Eparhije se polako pripremaju da preko svojih arhijereja učestvuju u majskom Saboru i biće prilike da se o mnogim unutarcrkvenim i društvenim temama od interesa za Crkvu iznese stav.
Sada je najvažnije da, objedinjeni oko Patrijrha Pećkog, učinimo sve što možemo za našu najmanju braću na Kosovu i Metohiji, prije svega, da ih ne zaboravljamo u molitvama.
Aleksandar Živković
