Piše: Oliver Janković
Srbija je u Parizu 2024 osvojila 5 olimijskih medalja, od čega tri zlatne, i – to je veliki uspjeh. A da je, na dohvatu ruke bio još veći znali smo još tokom Igara, samo nam se prekjuče pokazalo i dokazalo van svake sumnje.
Na atletskom mitingu u Poljskoj Adrijana Vilagoš je bacila koplje do novog državnog rekorda 65.50 metara. Dakle 20 dana poslije igara bacila je ovu dužinu, a nepun mjesec prije Igara u Parizu, bacila je na mitingu u Londonu dva santimetra kraće. Da je jedan ili drugi hitac bacila u Parizu na Igrama, imala bi srebrnu olimpijsku medalju!
Baskestaši Srbije su na Igre u Parizu 2024. stigli kao evropski i svjetski prvaci, i očekivalo se da taj svoj primat samo potvrde na olimpijskom turniru. Međutim, tamo su se prosto „raspali“. Ali evo, nepun mjesec poslije toga turnira osvojili su srebro na Evropskom prvenstvu, ostavivši iza sebe srebrne sa Igara – Francuze, i pobjedivši u direktnom duelu olimpijske šampione Holanđane.
A kako je opet taj vrhunski sport i to učešće na Igrama koje je „važno“ istovremeno i lijepo, i brutalno i okrutno, pokazuje nam činjenica da su basketaši imali tokom tih Igara bar tri prilike za uspjeh…. tri neočekivana poraza, od kojih je onaj posljednji u plej ofu od Francuza bio nepovratan.
Ali sve se to sa njima zbilo u tri različita dana. Dok je Adrijana imala tri bacanja koplja u kvalifikacijama, tri prilike da baci svojih 65 i po metara, ali sve tri u jedno jutro, u nepunih sat vremena. Surovo zbilja, surovo…
Dakle, te su nam dvije, bar srebrne, medalje bile u rukama. Sa njima bi, na konačnoj olimpijskoj medalji Srbija bila tri mjesta više i dijelila bi 24.mjesto sa Gruzijom i imala bi skor 3 – 3 – 1. A i tada, sa takvim realnim rezultatom, žalili bismo što olimpijske medalje nemaju svjetske prvakinje – odbojkašice, svjetski vicešampion u džudou Nemanja Majdov, i što košarkašima izmače „zlato što se zlati“ …
