Kada sa dukljanskih portala i TV bastilja udruženo zapjevaju kako nova vlast i „Crkva Srbije“ promovišu neočetnišvo u Crnoj Gori, znajte da im je ponestalo pravih, razumnih i činjeničnih argumenata za nastavak njihove anticrkvene kampanje. Taj mutni potok je očigledno pred sušnim kolapsom. Ostalo im je da preostali, sve manje brojni, narod koji im još vjeruje ‒ plaše avetima prošlosti. Vojnim formacijama iz Drugog svjetskog rata.
Piše: naš stalni dopisnik sa Divljeg zapada Milija Todorović (u ulozi Garija Kupera)
E, sad, kako četničkih bataljona nema po Crnoj Gori, i kako nigdje nijesu vidljive „straže đenerala Draže“, onda oni govore o promociji četničkih vrijednosti i rehabilitaciji vodećih oficira ovog vojnog pokreta.
To mi dođe lijepa prilika da ih pitam: bjehu li upravo oni, naši domaći Dukljani, zagovornici evroatlanskih integracija Crne Gore? Jesu li oni vatreno prikazivali sebe kao čuvare tih evroatlanskih vrijednosti u Crnoj Gori? Ako jesu, a jesu; onda slijedi ključno i najvažnije pitanje: nije li upravo četnički pokret bio zagovornik tih i takvih integracija, sa svojom vrhovnom vojnom i političkom komandom u Londonu? I nijesu li vodeće države evroatlanskog vojnog saveza (SAD, Britanija, Francuska) one koje do danas promovišu četnički pokret kao antifašistički?
Ako stvari tako posložimo, ne preostaje nam ništa drugo nego da baš njih, naše Dukljane, prepoznamo kao inicijatore rehabilitacije četničkih vrijednosti u Crnoj Gori.
Do čitanja u narednom broju.
