Aleksandra Vuković, poslanica DPS-a – objavila je na Fejsbuku sljedeće:
„Danas sam doživjela stid što živim u gradu đe je predśednik Marko Kovačević. Ovo nije pitanje pojedinaca i partija. Ovo se tiče svih nas! Danas, kad prijatelji u Americi slave Dan nezavisnosti, a mi Dan borca, doživjeli smo sramotu koja šokira. Ako ova bruka prođe nekažnjeno, nema države, nema institucija. Građani i građanke Crne Gore taoci su bahatosti i šovinizma vlastodržaca i potpunog rasula političkog i pravnoga poretka“.
Komentarišuć ovu objavu, uzvratio je Ranko Meteorolog Rajković:
„Aleksandra, ti kao posvećeni ljubitelj i poznavalac književnosti, na izvjestan način i oficijelni književni kritičar većeg dosega i formata, ne treba da budeš šokirana političkim prizemnostima koje se pojavljuju sa svih strana u vidu revolta, odijuma, gnjeva… To su beznačajni ekcesi, pantomimičarski, verbalni, halabukački, kakogod. Stizali su odasvud tokom prethodnih decenija. Baštinile su ih i sprovodile sve partije i parlamentarne i neparlamentarne.
Poštapaću se jednim primjerom američkim, prekookeanskim.
Kako bi ti Aleksandra okarakterisala stih Alena Ginzberga : ՚Ameriko, jebi se sa svojom atomskom bombom՚. Ginzberg je veliki pjesnik. Ljubitelji poezije to znaju. Amerika to zna.
Slučaj koji komentarišeš daleko je od kreativnosti, intelektualnosti Ginzbergovog tipa itd… Moguće da je gest dio nečijeg resantimana i kao takav ne zaslužuje burne reakcije. Mnogo su opasniji ՚izlivi ljubavi՚ prema himni uz koju je Crna Gora opljačkana za desetine milijardi eura. Mada ni ove pohare Crne Gore više nijesu bitne. Himna preživljava. Himna se bori. Himna opstaje nezavisno od onih koji je slušaju ili ignorišu. Pozdrav.“
