Kolumnistika Andreja Nikolaidisa nedopustivo je zamorna! U pogledu njegovog javnog i političkog uticaja bilo bi najbolje čovjeka ignorisati. Međutim, iz ljudske brige za njegovo opšte stanje, valjalo bi, ipak, Nikolaidisu nekako objasniti da su devedesete godine HH vijeka ne samo prošle, već da je baš on posljedni baštinik demagogške frazeologije i dens muzike iz 90-ih godina.

Čovječe, vrijeme prolazi, teče… Ne može se niko, kako je govorio onaj stari Grk, dva puta okupati u istoj rijeci, a hiljadama godina kasnije Borhes dopunio tvrdeći ne zato što voda protiče, već zato što čovjek ne može biti dva puta isti. (Otprilike tako kaže Borhes.) Međutim, Nikolaidis demantuje svaku istinu. On je u svakom vremenu isti. Pomislio bi čovjek da je on moguć, kao pojava, kao kolumnista ili, možda, kao pisac jedino u devedesetim godinama prošlog vijeka.
Doduše, možda Nikolaidis ustanovi nešto od revolucionarnog značaja. Primjera radi, nas su u školi učili da neke romantičarske pjesnike ne možemo valjano tumačiti logikom našeg vremena. Nikolaidis čini greške suprotne vrste, on čitav današnji svijet, pogotovo pravoslavlje i Beograd, posmatra kroz optiku devedesetih godina. (Za njega ne važi ni onaj idiom „ne mrda s mjesta“, mada bi se moglo reći da Nikolaidis „ne mrda iz vremena“. No i tu bi bilo neophodno objasniti da je njegovo vrijeme toliko njegovo da Nikolaidis jedino u njemu može stajati.)
Ako očekujete da vam prepričam šta je sve napisao u svojoj posljednjoj kolumni, „Htjeli ste crkveni tehnopopulizam? Sada uživajte u njegovim crnim plodovima“, onda vam dragi čitaoci, kako bi govorili dobri stari pisci ruskog realzima, a da mi oprosti Nikolaidis što ih spominjem, ne mogu pomoći.
Ako je ipak od pomoći, evo nekih ključnih riječi koje sam upamtio iz njegovog posljednjeg kalambura: tehno (za dens baš nijesam siguran), Beograd, antiislam, Jelena Karleuša, tehnopopulizam, DPS, Kim Karadšijan, Krivokapić, The Beatles, DPS, Streeck, crkva, „ljudi su glupi“ (a on pametan), Svevišnji, Višegrad, tehnopopulizam, Crkve Srbije, London Review of Books, smjeram itd.
Piše: Milovan Urvan