Dakle, 2024. godina donosi mnoge neizvesnosti i za domaću i za svetsku ekonomiju, pa je treba čekati bez velikog optimizma

Približava se nova 2024. godina, pa se postavlja pitanje, šta u ekonomskom smislu u njoj treba da očekujemo. O tome nije bilo mnogo reči u predizbornoj kampanji (osim da će plate biti veće), ali je guvernerka Narodne banke Srbije, Jorgovanka Tabaković, u intervjuu Politici (na dan izbora 17. decembra) iznela državnu projekciju rasta BDP-a Srbije ove i naredne godine. Tu procenu valja doslovno citirati: „Nakon realnog rasta BDP-a u 2023 od 2,5 odsto, koji će, prema našim procenama, biti vođen investicijama i izvozom, u narednoj godini očekujemo njegovo ubrzanje od tri do četiri odsto, a nakon toga povratak na prepandemijsku putanju rasta od oko četiri odsto godišnje. Rast BDP-a u narednim godinama bi trebalo da bude vođen domaćom tražnjom, i to pre svega privatnim investicijama i održivim rastom lične potrošnje.“
Čak i onaj ko ne uđe u neku „dubinsku analizu“ ove procene guvernerke Tabaković, uočiće da je ona u njoj pokazala da pažljivo meri reči. Naime, izostavljajući investicije i izvoz kao glavne faktore rasta BDP-a i u narednim godinama, a naglašavajući „domaću tražnju“ i „privatne investicije“ kao agensa rasta, guvernerka je indirektno natuknula da potpirivanje rasta BDP-a zaduživanjem države na strani, radi državnih investicija i proširivanjem spoljne trgovine, možda neće biti moguće u onom obimu u kome se to dosada obezbeđivalo. Pri tome, guvernerka kao da je zaboravila na obećanja njenih naprednjaka da će u Beogradu biti pokrenute investicije u metro i objekte za Edžpo 2027. godine, za koje se već tvrdi da će ubrzati razvoj Srbije u idućoj i narednih godina. To je prva „špekulacija“ koja se može iščitati iz njene izjave.
Drugo što pada u oči je neodređenost nekog budućeg tempa rasta BDP na koji ona cilja kada govori o povratku na „pretpandemijski period“ razvoja Srbije. To jest, na nedovoljnost stopa ekonomskog rasta koje su bile ostvarene otkako je njena stranka na vlasti.
Treće, što je teško prognozirati, jesu njene procene kretanja stope inflacije iduće godine, koja se između aprila i novembra ove godine spustila na osam odsto – „pre roka“. Naime, guvernerka Tabaković iznela je procenu da će se međugodišnja stopa inflacije tokom 2024. godine spustiti na tri odsto (plus minus 1,5 odsto), da bi krajem te godine sišla „na polovinu vrednosti tog cilja“. To bi značilo da se Srbija uzda u planetarno obaranje inflacionih stopa.
Nažalost, teško je očekivati smirivanje političkih turbulencija i u samoj Srbiji (uprkos navodno glatke pobede Vučićeve koalicije na tek proteklim izborima), a pogotovu je teško to očekivati na planetarnom nivou. Ako ostavimo po strani izborne skandale na domaćim izborima (posebno u Beogradu), ostaju aktuelne krize zbog rata u Ukrajini i na Bliskom istoku, a tu su i problemi Kine, koji usporavaju njenu privrednu ekspanziju (a ona je jedan od ključnih regulatora svetske konjunkture). Uostalom, i Evropa se muči u borbi protiv recesionih tendencija.
Da se nigde u svetu u idućoj godini ne očekuju spektakularni razvojni skokovi vidi se i po poslednjim vestima o cenama sirove nafte. Svetske agencije javljaju da se nafta sa isporukama u februaru može danas nabaviti i po ceni manjoj od 50 dolara za barel, uprkos razvikanom „dobrovoljnom“ smanjenju ponude koje je nedavno dogovoreno u okviru OPEK-a plus (Saudijska Arabija će smanjiti dnevnu ponudu za oko 2,2 miliona barela, Rusija za oko 300.000 barela, a Irak, Alžir i drugi za manje). Istina, pošto SAD ovih dana popunjavaju strateške rezerve nafte, cene osciluju, uprkos tome što su Amerikanci ukinuli sankcije Venecueli. Nije jasno ni koliko će tržište nafte osetiti „pauze“ koje mnoge kompanije uvode za svoje tankere koji plove u blizini Jemena, zbog napada dronovima proiranski usmerenih Huta, navodno zbog izraelske okupacije Gaze.
Dakle, 2024. godina donosi mnoge neizvesnosti i za domaću i za svetsku ekonomiju, pa je treba čekati bez velikog optimizma.
Dimitrije Boarov
Izvor: Novi Magazin
