Piše: Dejan Kožul
Na beogradskom Institutu za filozofiju i društvenu teoriju predstavljeni su rezultati istraživanja o funkcioniranju neformalnih mreža koje nastaju kad društvene strukture zakažu na području jugoistočne Europe. Rezultati su upozoravajući, ali i nisu specifični samo za ovaj dio Europe.
Knjiga “Zarobljena društva u Jugoistočnoj Evropi: Mreže poverenja i kontrole” bavi se rastućim raskorakom između načina na koji institucije funkcionišu “na papiru” i načina na koji se problemi svakodnevno rešavaju širom regiona.
Zasnovana na rezultatima trogodišnjeg istraživačkog Horizon 2020 projekta ”Closing the Gap Between Formal and Informal institutions in the Balkans (No 693537)” na kome je radilo više od četrdeset istraživača i istraživačica iz devet zemalja Jugoistočne Evrope, knjiga pruža dubinski, multidisciplinarni uvid u neformalne mreže koje nastaju kada formalne državne strukture zakažu.
Istražujući tanku liniju između kreativnog rešavanja problema i rizika od klijentelizma, korupcije i političkog uticaja, autori i autorke nude novo razumevanje pitanja državnog legitimiteta, ograničenja procesa evropskih integracija i načina na koje se neformalne mreže podrške mogu vremenom pretvoriti u mehanizme društvene kontrole.
Navedeno stoji u uvodu knjige koju se na Institutu za filozofiju i društvenu teoriju u Beogradu predstavili dvojica od troje potpisanih autora – Erik Gordi i Predrag Cvetičanin. Treća, Alena Ledeneva, bila je opravdano odsutna.
Rokada Ane Brnabić: Dnevnikom uvreda do idealnog kandidata za naprednjačku skupštinsku normu
Istraživanje je radilo 40 istraživača, a učestvovalo je devet instituta. Anketirano je 6040 ispitanika, urađena su 422 intervjua, od toga 100 sa insajderima, odnosno ljudima koji su direktno učestvovali u neformalnim praksama, analizirano je više od 2.000 medijskih izveštaja i 10 studija slučaja, naveo je Predrag Cvetičanin.
Erik Gordi je naglasio da je istraživanje finansirala Evropska komisija (EK) jer su smatrali da će biti korisno u kontekstu evropeizacije zemalja Zapadnog Balkana. Naveo je da te “evropeizacije” nema na delu, iako izveštaji EK često pišu da postoji napredak u određenim poljima.
– Sav napredak se sastoji u tome da parlamenti usvoje neke zakone. Parlament dobija paket od 200 zakona koji su uglavnom preuzeti od drugih država u Evropi i onda ih sve izglasaju po hitnom postupku, bez debate, bez toga da je neko od poslanika čak čitao te zakone i onda nakon što su usvojeni idu bez primene, a život ostaje isti. Zato mislimo da je čitav proces evropeizacije površan proces i da se ne tiče onoga što smo mi zvali “the way the things are” – istakao je on i precizirao da je suština istraživanja da se vidi šta ljudi stvarno rade, kako dobijaju beneficije od države, kako dobijaju posao itd.
Saznalo se nešto što se već znalo – ono što se ne može uraditi zakonom, uradi se preko prijateljskih, rodbinski, komšijskih i ostalih veza. Kao najveći problem ovakvog načina rešavanja problema Gordi navodi da su te mreže pod kontrolom najjačih aktera u društvu, a naročito političkih stranaka, pa da tako mreže međusobnog poverenja postaju mreže kontrole.
Srbija je država u kojoj je ta mreža dostigla vrhunac jer se danas bez partijske iskaznice ne može zaposliti ni kao kafe kuvar/ica. Gordi napominje da taj sistem datira i pre dolaska SNS-a, koji su dodatno usavršili sistem kontrole neformalnih mreža.
U takvom sistemu institucije ne funkcionišu, što je odlika zarobljene države, ali nije samo država zarobljena, no i društvo, ističe Predrag Cvetičanin.
– Uočili smo se da je mehanizam dominacije političkih elita nad građanima, sindikatima, nevladinim organizacijama, medijima, kompanijama, akterima civilnog društva, ekonomskog života korišten da se vladavina elite produžuje u beskonačnost i da se fabrikuje legitimnost koja suštinski ne postoji. Tako da je zarobljeno društvo gigantska koruptivna mreža koja drži pod kontrolom čitavo društvo – naglasio je Cvetičanin.
Od zanimljivosti sa terena izdvaja razgovore sa ljudima iz prethodne vlasti, kao i sa onima koji su razočarani u aktuelnu, a koji su bili deo vlasti. Oni su objasnili da putem kontrole tih neformalnih praksi vlast sebi može obezbediti do 40 % glasova i to pre izbora, pa su izbori praktično rešeni. Cvetičanin je podsetio na Staljinovu maksimu da “ako se izbori dobro organizuju nema potrebe da bude glasanja”.
– Ovde su izbori performans za domaću i međunarodnu javnost, a izbori se rešavaju još ranije. Oni tačno znaju koliko će glasova dobiti – napomenuo je Cvetičanin.
To je donji deo piramide koji postepeno gubi poverenje u aktuelnu vlast da mogu da im reše obična pitanja poput legalizacije kuće, rušenje garaže komšije itd. Zašto? Zato jer se ljulja i gornji deo podstaknut aktuelnim protestima, nakon pada nadstrešnice u Novom Sadu.
Gordi ističe da je ta katastrofa u Novom Sadu direktan proizvod toga što su ugovori za javne poslove sklopljeni neformalnim mrežama, sa kompanijama koje su povezane sa strankama na vlasti. – To je bio događaj koji je na elementaran način predstavio osnovni problem ovih društava – podcrtao je on.
Dobrovoljnog izlaska, međutim, nema jer se koruptivni sistem i pojedinci međusobno održavaju, pa tako i ako neko izađe formalno iz vlasti, pa čak bude i osumnjičen za kršenje zakona, režim ne da svoje ljude, napomenuo je Predrag Cvetičanin.
– Dok ste deo ekipe ne možete da budete kažnjeni. Tog momenta kad neko od njih bude osuđen, poverenje nestaje, veli on. Takođe je napomenuo da se tog momenta čitava piramida ruši za jedan dan, što se desilo 5. oktobra 2000. Ali, to ne dovodi do temeljnih društvenih transformacija, jer period entuzijazma donosi ogromne proboje, ali društvo se ocenjuje po tome kako se ponaša u rutini – upozorio je Cvetičanin.
Takođe je naglasio da su društvene promene spore, ali da je Srbija ušla na pogrešan kolosek, na kom se nalazi i Hrvatska, smatra Cvetičanin, iako, dodaje ne postoji baš totalna vlast HDZ-a, kao što je to slučaj sa SNS-om, ali da su po svemu ostalom identični, a u to spadaju načini ponašanja, način dobijanja resursa itd.
Kako se smanjuje uticaj neformalnim mreža na konkretnom primeru objasnio je Gordi, napomenuvši da su radili anketu sa biznismenima u BiH koji su im rekli da mesečno potroše oko 200 KM, da bi ljudima iz birokratskih institucija platili kafe, ručkove, kupili poklone itd.
– Sve to zajedno ispada oko 3 % BNP, što za BiH znači da su te kafe, ručkovi nose vrednost koja je gotovo jednaka prihodu od turizma. To su veliki brojevi. Taj iznos, koji se smatra, ulaskom u sistem neformalnih mreža, drastično je smanjen u Severnoj Makedoniji kad je uveden sistem za onlajn registraciju novih preduzeća, nakon čega se smanjio iznos za kafe i ručkove – istakao je Gordi.
Neformalne prakse nisu specifičnost samo zemalja Balkana, napominje Gordi, jer te neformalne prakse postoje i u demokratski razvijenijim zemljama, što je po njemu normalno, jer ističe da bi sve ostalo ličilo na naučnu fantastiku.
Izvor: Portal Novosti
