Dajem još pet njehovih Dejvis kup polufinala i finala, za zlato iz Pariza. Vjerujem da će Novak izvući dobru pouku iz ovog blagovremenog upozorenja sudbine. Na svoju korist i naravno na veselje srpskog roda

Piše: naš stalni dopisnik sa Divljeg zapada Milija Todorović (u ulozi Garija Kupera)
Bezbroj puta je dokazao da je „jedan od nas“. Nepretenciozan, nenametljiv, lijepo vaspitan i požrtvovan. Kad ga gledate i slušate, čini vam se da to svak može i da tako svi trebaju. Pobjednik koje sve svoje pobjede dijeli sa nama. A istovremeno ranjiv i emotivan. Skroman i human. Jednostavno: čovjek. Ljudsko biće.
E onda je utoliko veće i važnije kad neko takav stigne do krova svijeta. I kada pokaže hrabrost, vještinu, mentalnu snagu da „u ime svih nas“ bude bolji od svih. Zato nam je mio na način na koji sigurno nikad oko sebe zajednicu ne mogu okupiti ni Nadal, ni Federer… A, ruku na srce, ovakvih zajednica kao što je naša, – nema na svijet’. Mi smo jedan mali grm sa mentalitetom bujne šume. I pošto znamo da „iz grmena velikoga lafu izać trudno nije“ to nam je svaki uspjeh ovog našeg lafa koji izlazi iz vrlo malog grmena, draži.
Međutim, sinoć nas je naš laf podsjetio da je, pored svih nedostižnih sportskih uspjeha kojima nas opija i gordi, on ipak samo čovjek, i da ima jednu emociju viška kada igra sa državnim grbom. Emociju koja ga podiže, ali koja ga, izgleda i slama. Čini ga ranjivijim nego inače, baš u presudnim momentima. Ne vjerujem da bi ikada i na jednom turniru ATP tura Đoković ispustio tri meč lopte. A to se desilo sinoć u polufinalu Dejvis kupa. To je možda razlog zašto je izgubio tri olimpijska polufinala, počevši od onog promašenog smeča protiv Nadala u Pekingu, do poraza od svog inače redovnog mušterije Zvereva u Tokiju prije dvije godine. Ovaj rodoljubivi višak emocija čini našeg „dečka iz komšiluka“ još više čovjekom, još više bićem zajednice iz koje dolazi, ali i još krhkijim nego inače.
Dobro. Sad smo i to raščistili. Dajem još pet njehovih Dejvis kup polufinala i finala, za zlato iz Pariza. Vjerujem da će Novak izvući dobru pouku iz ovog blagovremenog upozorenja sudbine. Na svoju korist i naravno na veselje srpskog roda.
Do čitanja u sljedećem broju….
