Naišlo je teško vrijeme, svak priča neke svoje priče i uzbunjuje narod lažima, pa sam imao potrebu da objavim ovo podsjećanje onima kojima još vrane nijesu „mozak popile“.
Ove podjele kakve danas imamo u CG, ova mržnja prema SPC, njenom svestenstvu i njenim obredima, ovo nalaženje izdajnika CG na svakom koraku, isključiva je zasluga predsjednika CG Mila Đukanovića.
Priče ( koje uglavnom dolaze iz DPS i njihovih satelita ) o tome kako je neko sa strane poništio „Amfilohijevo nasljeđe“ kako je Srbija ukinula „oblike crkvene autonomije“ SPC u Crnoj Gori, te kako smo nakon Amfilohijeve smrti dobili „crkvu Srbije“, sve su to najgnusnije laži i podmetanja. Činjenice govore sljedeće:
– SPC, takva kakva je, postoji od kad je Đukanović presvukao čuveni džemper i počeo da se bavi državničkom politikom. Uz sve njene mane i vrline, to je ista ona SPC sa kojom je Đukanović obilato sarađivao i 97 – 99 kada je ratovao protiv Miloševića u tadašnjoj zajedničkoj drzavi, i od koje je imao principijelnu distancu u odnosu na politička zbivanja 2006 i izglasavanja crnogorske nezavisnosti.
– Takvu SPC je u Crnoj Gori predvodio mitropolit Amfilohije. Taj crkveni arhijerej je imao jasnu nacionalnu i predanjsku srpsku prepoznatljivost, ali i osjećaj za balans u prelomnim momentima NATO agresije 1999. i referenduma 2006.
– Takvu SPC sa Amfilohijem na čelu, napao je Đukanović na svom partijskom kongesu 2019. pripisujući joj velikodržavne i političke ambicije.
– Od takve, Amfilohijeve SPC je i dobio odgovor u vidu litija i političkog prevrata na izborima 2020.
– Na nju je, još za Amfilohijevog života, digao vrisku ispred Cetinjskog manastira. Pobunio cetinjsku omladinu, povezao cetinjske uličare i kriminalce i napravio „belvedersku“ atmosferu i prije nego sto je starac Amfilohije obolio od korone.
Naišlo je teško vrijeme, svak priča neke svoje priče i uzbunjuje narod lažima, pa sam imao potrebu da objavim ovo podsjećanje onima kojima još vrane nijesu „mozak popile“.
Milija Todorović
