Pregovore o članstvu u Evropsku Uniju vodimo više od deceniju. Od 2012. godine kada smo otpočeli pristupne pregovore sa EU nalazimo se na pravoj strani istorije. Od žrtve istorije pretvorili smo se u profitera istorije. Uveli smo euro. Ušli u NATO savez. Priznali nezavisnost Kosova. Uveli sankcije Rusiji. Prihvatili, priznali, potpisali, legalizovali svaki dokument koji nam je Evropska Unija dostavila. Učestvovali i slavili sve događaje koje je slavila bilo kojim povodom bilo koja od članica EU čak i kada se radilo o proslavi naših društvenih posrnuća i ličnih tragedija. Kratko rečeno uskladili smo sa EU sve svoje spoljašnjosti. Zauzvrat dobili smo pravo da naše unutrašnjosti ostanu netaknute.
Našim unutrašnjostima EU se nije bavila. U nesmenjivost vlasti i simulirane borbe protiv organizovanog kriminala, u krađe izbora i fingiranje demokratije EU nam se nije miješala. Nije joj smetalo što nas trideset godina vode političari koji su postali eurski milioneri, moguće i eurski milijarderi na račun osiromašenja države. EU je podržavala te političare.
Naša saznanja i upozorenja ko pod zaštitom i za interes političara švercuje drogu i cigare, trguje oružjem i bijelim robljem, naručuje i izvršava ubistva, falsifikuje izbore, ismijava zakone, manipuliše javnošću ostajala su bez odjeka u EU. Naša unutrašnja strana za EU je ostala nebitna. EU se interesovala samo za našu spoljašnju stranu. A spoljašnost nam se pokazala bespogovornom.
Dočekivali smo EU zvaničnike, raskošno ih gostili i ispunjavali sve njihove naloge. Iako mali u svakoj akciji smo se bespogovorno pridruživali Evroatlantskim vrijednostima. Po automatizmu smo osuđivali države koje je Zapad odredio da budu oružano napadnute, prezrene i sankcionisane. Oćutali smo sve ratove koje je Zapad pokrenuo protiv zemalja sa bogatim resursima. Složili smo se sa svim obojenim revolucijama koje je Zapad organizovao u sebi nepokornim zemljama. Solidarisali smo se sa bombardovanjima, razbijanjima i uništavanjima država na koje se Zapad namjerio. Naša solidarna spoljašnost zasjenila je sve naše teške unutrašnje defekte.
Za Zapad naša unutrašnjost i naša spoljašnost bili su jedno te isto. Zapad nas je smjestio u Mebijusovu traku. Mebijusova traka ima samo jednu stranu. Svejedno im je bilo kuda ćemo krenuti, lijevo ili desno, jer ćemo se uvijek vratiti na isto mjesto. Ostaćemo pod istom vlašću koju Zapad štiti, suočiti se sa istim uzaludnim uvjeravanjima da će borba protiv organizovanog kriminala, korupcije, nepotizma dati rezultate. U Mebijusovoj traci nema cilja. Nema izlaza. Mebijusova traka u koju smo smješteni nema orijentaciju što se poklopilo i sa našim društvenim koncepcijama. A najvažnije su bile da se ništa ne smije promijeniti na unutrašnjem planu. I ništa se nije mijenjalo punih trideset godina. S iluzijom smo se kretali ka mogućem izlazu i uvijek vraćali na početak. To nas je učinilo liderima po otvaranju pregovaračkih poglavlja sa EU i nezatvaranju pregovaračkih poglavlja sa EU.
Da bismo vidjeli što znači besciljno napredovanje i kako izgleda naš položaj u praksi odvojite minut vremena i napravite Mebijusovu traku. Uzmite običnu papirnu traku, uvijte joj jednu stranu za 180 stepeni i spojite je sa naspramnom stranom. Dobićete uvrnuti kružni prsten. Prevlačeći prstom preko Mebijusove trake shvatićete da ćete obići cijelu traku ne podižući prst sa nje jer Mebijusova traka ima samo jednu stranu.
Slično tome, naše napredovanje ka EU ima samo jednu stranu. Krećući se tom stranom vrtimo se u krug i vraćamo na početak. Razvija nam se osjećaj uzaludnosti.
Možda je cilj pregovarača da nas dovedu u stanje uzaludnosti. Da nam zadrže iluziju napredovanja a da nas pritom vrte u krug. Možda je Mebijusova traka postala naša agenda.
Faze dosadašnjeg napredovanja ka Evropskoj Uniji na slikovit način mogu prikazati radovi holandskog grafičara Morisa Kornelijusa Ešera poznatog po likovnim predstavama paradoksalnih situacija.
(Naši usponi, zastoji, padovi tokom pregovora sa EU)
(Radimo predano. Krećemo se ka cilju. Vrijedni smo kao mravi na putu ka EU.)
I na kraju evo jedne prigodne ilustracije koja prikazuje mogućnost našeg ubrzanog prijema u Evropsku Uniju. I ta šansa se spominje u poslednje vrijeme.
Ranko Rajković
