Bošnjačka stranka i nekoliko izbornih lista albanskih nacionalnih stranaka bili su, neko manje a neko više, neko najviše, višegodišnji sledbenici DPS i politike Mila Đukanovića. Više od koalicionih partnera. Koalicija Za budućnost Crne Gore bila je oduvijek protiv režima Mila Đukanovića. I ako je PES ove prve pozvao da uđu u vladu, a ove druge nije, to jeste prekrajanje izborne volje i većine koja je nastala 30. avgusta 2020. godine. I tu su stvari proste, jasne i neoborive.
Građanin je nosilac suvereniteta po Ustavu Crne Gore. Građani su na izborima definisali većinu. Međunarodni partneri, sudeći po pisanju medija, odlučili su da budu više od partnera. Gazde. I koordinatori Vlade. A u fokusu je Njemačka. Njenom ulogom bavili su se i kolumnisti Vijesti. Kritički. Bez pardona.
Na drugoj strani, Filip Ivanović je nedavno poručio da Njemačka ne prijeti sankcijama u slučaju ulaska ZBCG u Vladu. Ivanović se pozvao i na političku tradiciju Njemačke, iako je ista ipak daleko od „čisto demokratske“.
Ako nema prijetnji, šta je PES spriječilo da pošalju ponudu ZBCG da uđu u Vladu? Na osnovu čega se Bošnjačka i albanske stranke već opredjeljuju? To su pitanja na koja javnost očekuje odgovor od PES. Odgovoran i pošten odgovor.
Od toga će zavisi ne samo rasplet dnevno političkih zbivanja već i ukupnu razvoj i imidž demokratije i politike u Crnoj Gori. Na prvom mjestu – povjerenje u izborni sistem. Čemu izbori ako će neko iz ambasade da ih prepravlja? Čemu predizborna obećanja ako se nakon izbora neće poštovati? Čemu država, ako njeni reprezenti opet i opet, nisu u stanju da ispoštuju svoj Ustav.
Možda odgovore dobijemo uskoro.
Redakcija
