Opštepoznata je stvar da je zločinački režim Mila Đukanovića vladao na sijanju mržnje među raznim etničkim i vjerskim grupama u Crnoj Gori, prije svega preko mnogobrojnih, moćnih medija koje je držao pod kontrolom, ali i desetina propagandista i kolumnista koji su bili upregnuti u zaokruženi sistem njegovog političkog satanizma.
Piše: Vojin Grubač
U tom smislu, ključno je bilo držati pod kontrolom glasačko tijelo manjinskih naroda, prije svega muslimansko-bošnjačkog nacionalnog korpusa, bez kojeg se režim
Đukanovića nije mogao održati niti jedan dan. Najbolji način za dostizanje toga cilja bilo je stalno izmišljanje četnika, čime su se bavili mnogi Đukanovićevi kolumnisti, papagajski uporno i svakodnevno.
Ipak, među njima se posebno isticao bosanski tekstopisac Dragan Bursać koji je bio šampion u plašenju Bošnjaka „četnicima“, što najbolje pokazuju naslovi njegovih tekstova, koji dovoljno govore o sadržaju tih prizemnih pamfleta kojima je građane Crne Gore i regiona maltretirao godinama.
Četnici u naslovima testova Bursaća
Evo nekih naslova tekstova Dragana Bursaća, koje je pisao u nešto dužem periodu:
«Četnik u moru!», „Devojke vole samo četnike?», «Četnički genocid nad Srbima!», „Četnici oslobodioci!», «Četnici sa Planete majmuna», «Ustaše i četnici, vječna braća», «Četnici će vam oprostiti što su vas tukli», «I šta kažete četnici, krstiće se i ko neće?!», «Četnici, nisam pobjegao u Sarajevo, nećete me otjerati», «Kad četnici vijećaju o antifašizmu», «Kako ide podrška četnicima, gospodo iz ambasade?», «Brisel da prizna četnike za antifašiste».
Ali, ne samo to, već i ovako: «Četnici u Crnoj Gori će konačno dobiti svoje ulice, zar je to još nekome čudno?», «Četnik Živković uz blagoslov Srbije slušao Putina iz prvih redova», «Četnički spomeničari na srednjem prstu Marka Kovačevića», «Četnici, pripejd ljevičari i ostala bagra dok večeras biraju između Prigožina i Putina», «Na vlasti u RS-u su kriminalci koji bi voljeli da su četnici, a opozicija su četnici koji bi voljeli da su ponovo na vlasti», «Stop četnicima! Najzad odlična vijest! Pobjeda normalnih ljudi i zdravog razuma!», «Kad četnici vijećaju o antifašizmu», «Sarajevski četnici Kojović i Mandić, Četnik Čović u Banjaluci».
I još više, i dodatno od Bursaća: «Danas su mitingovali četnici koji bi željeli da su lopovi, i lopovi koji bi željeli da su veći četnici», «Vaterpolist je dijete, ne četnik. Četnici vam dolaze u limuzinama», «Kako su četnici postali dobri momci u pola BiH», «Meho i cijev, protiv četničke dobrote», «Četnici antifašisti ubiše izdajnika Boška Buhu!», «Branko Ćopić, četnik iz Azerbejdžana», «Četnik Stanivuković negira postojanje Crnogoraca».
Bursaćeva epopeja borbe sa izmišljenim četnicima je dostigla vrhunac poslije pobjede litijskog pokreta i Mitropolita Amfilohija nad režimom Đukanovića 30. avgusta 2020. godine. U četničke redove je odmah „upisao“ premijera Krivokapića, članove „apostolske Vlade“, posebno Dritana Abazovića i Vesnu Bratić, njima dodao Aleksu Bečića a da o liderima ZBCG ne govorimo.
Oganj u vatru medijskih hajki su dali iznenadni šovinistički grafiti koji su se pojavili u Pljevljima, među kojima su se posebno isticali: „Turci, selite se“ i „Polećela crna ptica, Pljevlja biće Srebrenica“! Naravno, krivcima su označeni politički protivnici Đukanovića iako je bilo jasno da je to apsurdno čak i pomisliti ali, hajka je dobila zamah.
Sve je to nesrećni i jadni Dragan Bursać lijepo kroz vrijeme konstruisao, tkao priče o četnicima, dok ga ovih dana nije „udario grom“ i srušio mu kolumnističku šovinističku epopeju koju je godinama brižljivo slagao na Đukanovićevim medijima.
Jer, na osnovu Skaj aplikacija je utvrđeno da je Petar Lazović, terenski aktivista DPS-a naredio ispisivanje skarednih antimuslimanskih grafita u Pljevljima.
To znači samo jedno: da je „crna pljevaljska ptica“ izletjela iz gnijezda političkog štaba DPS-a! Ili nije tako? Da se razumijemo, taj pljevljski slučaj širenja mržnje je bio samo vrh ledenog brijega. Jer, sada možemo sa velikom tačnošću tvrditi da je pojava antimuslimanskih grafita u Crnoj Gori 2012. i 2016. godine takođe bila režija DPS-a i režima Mila Đukanovića.
Što se tiče Dragana Bursaća, on je bio spoljnji saradnik te bizarne priče godinama.
Svjesni ili nesvjesni, potpuno nevažno. Ako je bio nesvjesni saradnik i saučesnik, logično je bilo da se javi i oplete po DPS-u i njegovim satelitima, s optužbom da upravo oni predstavaju jedinu otkrivenu „crnogorsku četničku kamarilu“ koja je čuda činila po Pljevljima. Ali, Bursać ćuti i ne javlja se. Mrka kapa, zla prilika, ili kako?
Do juče hrabri Bursać se sigurno neće javiti zbog pljevaljskih grafita, kao što se nije javio u avgustu 2023. godine kada su Skaj aplikacije Europola otkrile jedan znakoviti šovinistički pir pulena bivšeg režima, o kojem su svi crnogorski i balkanski mediji pisali sa gnušanjem i užasom.
Skandalozna Skaj prepiska ispunjena animozitetima
Recimo, po tom pitanju je «Barski portal» je 17. 7.2023. godine u tekstu pod naslovom:
«Vjerski i politički lideri muslimana ćute na izlive mržnje DPS policajaca», prenio sljedeće: «Prošlo je tačno nedelju dana od kada je objavljena prepiska sa Skaj aplikacije članova tzv. kavačkog klana Radoja Zvicera, Petra Lazovića i Ljuba Milovića. Pomenuta trojka je 30. jula 2020. godine komunicirala preko Skaj aplikacije, a istog dana je policijski službenik u bjekstvu Ljubo Milović u svom restoranu slavio ubistvo Alana Kožara i Damira Hadžića koji su likvidirani nedelju dana ranije na Krfu. Zadovoljstvo i osjećaj ispunjenosti zbog ubistva Kožara, posebno nisu moglu sakriti DPS-ovi policajci – milioneri Petar Lazović i Ljubo Milović koji su u prepiskama na najprizemniji način, u nacionalističkom transu, vrijeđali Muslimane ili ti današnje Bošnjake.
Na dan kada je porodica ubijenog Kožara, na granici sa Albanijom, preuzela kovčeg sa njegovim tijelom, DPS-ovi policajci su ubistvo proslavili uz jagnje na ražnju, harmoniku, šenlučenje, arsenal oružja na stolu, nacionalističko-komitske pokliče i pjesme.
Pošto je obavijestio Zvicera i Lazovića da se jagnje vrti, Milović počinje sa pjesmama, koje snima i šalje u grupu. Šef kavčana, komentarišući jagnje na ražnju, konstatuje: “Kako neće, kad svaki dan čapre skidate”, na što Lazović objašnjava da to Milović traži.
“Hapsiće ku…c, a mi otvaramo samo. Oni ne mogu. Bog nam pomogao, niko nam ništa ne mogao! Da zna bula kakva je slanina, ne bi ona ljubila Turčina”, piše tada aktivni policajac Lazović.
“Deri bre Turke”, uzvikuje Milović, a Zvicer mu poručuje: “Tu je Oficir sa oštrom sabljom uz Grahovac, aj’ naprijed ko je Crnogorac…”. Milović tada za vođu organizovane kriminalne grupe kavački klan naručuje pjesmu – “Ko to sinoć kroz Cetinje prođe”. “Od Gorčila brate i od Boba Jabučanina. Živio brate moj. I ti i Junior”, govori taj policajac. Prosljeđuje im fotografiju gostiju sa proslave, a nakon glasovnih poruka šalje i tekstualnu: “Ako nas turad i izrodi dobiju, bolje da nas nema”.
Zvicer konstatuje: “Zamalo da poginem od Alana Taipovog”. Prije nego mu je kolega iz klana i iz policije odgovorio, čuje se da Milović pita muzičare: “Možemo li sad da malo koljemo Turke?”. “Imamo li nešto koljemo Turke iz Lješanske nahije, Bara, Ulcinja, Rožaja, Bijeloga Polja i tako dalje… Nećemo, samo ove ekstremne. Ja volim, ali ove ekstremne… Deremo malo Turke, ajmo”, govori Milović nakon čega sa muzičarima pjeva u glas – “Od Glave Zete do grada Spuža”… “Deri bre, deri ove bre, deri Kožara… Je*i majku bre… Ajmo Born, ajmo Juniore, ajmo bre, Milovići, Lazovići, Zviceri, deri bre po Crnoj Gori. Udrimo bre. Ajmo Jabuko, ajmo Banićeviću”, uzvikuje on dok mu pjevaju tu pjesmu… “Ajmo, parastos je. Deri Turke”, uzvikuje Milović, čuje se na glasovnoj poruci koju je poslao u grupni čat. Tokom prepiske, Lazović ponovo vrijeđa tada mrtvog Kožara: “Opjevasmo ovu smrdu, popišam se na njega”, poručuje on.»
Gdje je opskurni Bursać u ovoj priči
Kada se pojavio ovaj slučaj burnog ekstremizma registrovan na Skaj prepiske, Bursać se mogao javljanjem i osvrtima obračunati sa stvarnim četnicima iz ove priče, ali nije.
Na stranu teški kompleksi i paranoje koje Bursać nosi u sebi, jer je bio vojnik Vojske Republike Srpske krajem 1994. i dijelom 1995. godine, što ga dodatno traumatizira.
Fakt o učešću u ratu i mobilizaciji u VRS prije fakulteta, Bursać je objelodanio u intervjuu „Slobodnoj dalmaciji“ 16. 11. 2016. godine, gdje je istakao da je dijete iz mješovitog braka kojem je majka Hrvatica kupila maskirnu uniformu kada je mobilisan, te da je u Vojsci RS proveo nepunih trinaest mjeseci gdje nije svo vrijeme ratovao.
O tom svom učešću, u intervjuu Oslobođenju 13. 7. 2020. godine, Bursać je istakao sljedeće: „Ako vi pristajete da budete na jednoj strani, a ne svjedočite istinu-onda ste zavjerenik koji učestvuje u rekonstrukciji zločinačkih poduhvata“.
U modernom vremenu, ispalo je da se Bursać našao na pogrešnoj strani, i to Đukanovićevog zločinačkog režima u čije ime je pisao otrovne tektove, s namjerom krvomutnje i podsticanja građanskog rata na tlu Crne Gore.
Otrovni antimuslimanski grafiti u Pljevljima su bili poslednji opasni pokušaj Đukanovića da opstane na vlasti kroz podsticanje sukoba njemu lojalnih Bošnjaka i nelojalnih pravoslavnih Srba i Crnogoraca, koji su željeli kraj njegovog režima kroz parlamentarne izbore.
Kako je prisluškivanje aktera išlo u realnom vremenu, sada znamo da su ambasade Kvinte odlično znale šta Đukanović priprema i logično odlučile da se taj režim eliminiše.
Đukanovićev režim nije pisao antimuslimanske grafite samo u Pljevljima 2020. već skoro sigurno i sve ostale grafite mržnje u Crnoj Gori, koji nisu otkrivani iz razumljivih razloga.
Dragan Bursać je bio tu da sa ostalim sijačima mržnje za pisanje tih grafita optužuje političke protivnike Mila Đukanovića i baca se blatom po njima, i ne treba posumnjati da će se zbog te uloge pokajati ili zatidjeti. Nema on kapaciteta za stid, mržnja to ne dozvoljava.
Sve su prilike da je sudbina Dragna Bursaća da se uvijek nalazi na pogrešnoj strani istorije, gdje se zakonomjerno spotiče da bi opet udario licem o blato.
Zlonamjernost, vječna generalizacije zločina, jednostranost u posmatranju događaja i procesa, idealna su podosnova da se Bursać uvijek iznova nađe u prostorima plaćenih sijača zla i mržnje, lažnih pacifista i antifašista koji iz najgorih pobuda generišu tendencije ka građanskim sukobima.
Onih, koji su zakrpa svakom zlom diktatoru i prišipetlje onim silama koje imaju zlokobne želje i podle namjere. Upravo zato će Bursać dobiti počasno mjesto na smetlištu istorije, skupa sa „kolegama“ iz Skaj aplikacija.
Što se Crne Gore tiče, Bursać je zgušnjavao crne boje, dok mu se one nisu rasule po licu.
