Nekoliko situacija u bližoj prošlosti Crne Gore odisale su izuzetnim antagonizmom i polarozacijom društvene cjeline.
- Predsjednički izbori Milo — Momir koji su riješeni u ranim jutarnjim satima, uz izuzetno tijesnu većinu, a sa naraslom netrpeljivošću…
- Referendum o državnom statusu — koji je opet riješen uz približno istu većinu, ali i uz „Bijelu knjigu“ brojnih nepravilnosti. Pa opet, sve je prošlo bez paralize društvenog života i većih sukobljavanja
- Priznanje tzv. države Kosovo, uprkos izuzetnoj većini građanstva koja se sa tim nije saglasila. Život je, ipak, krenuo dalje
- Učlanjenje Crne Gore u NATO bez referenduma i potrebne transparentnosti. Ali ništa, izuzev par mitinga/protesta.
I tako dalje, i tome slično…
Sva ta tjeskoba i velika napetost riješena je mirno i civilizovano zato što su „poražene“ strane; bolje reći, jedna te ista poražena strana (manje-više ista) uvjek zastupala civilizovane norme ponašanja i demonstracije protiv nasilja i nepravde.
Poraženi su ljudi koji imaju kućno vaspitanje i ljubav prema sopstvenoj državi. To su građsnski emancipovani ljudi koji imaju kulturu ponašanja i strpljenje!
Međutim, sada, od avgusta 2020 do ljeta 2022, svjedoci smo neartikulisanom ponašanju dijela društva koji pali gume, blokira ulice, a potpisivanje jednog Ugovora − ma kakav da je i ma o čemu da je riječ − doživljavaju kao slom države, okupaciju, izdaju… i sl.
Ovim političkim urođenicima i potencijalnim „kanibalima“ koji jedu svoje sugrađane, nije sveto ništa, ni građanski mir ni društveni napredak. Sve što se potpiše ili izglasa mimo njihove volje njima je ravno nestanku države.
Oni dižu tenzije do nepodnošljivosti i zagorčavaju život svima − jer nešto nije po njihovom ćefu, a u nedostatku elementarne predstave o demokratskom suživotu i postovanju političkih pravila, osnovano se bojimo da bi mogli poželjeti da pojedu svoje istomšljenike. Naime, kanibalizam je zabilježena pojava u ćoškovima svijeta gdje nema civilizacije.
Milija Todorović
