Obradovala me vijest da je Matica crnogorska pripremila izložbu pod nazivom „Crnogorsko ćirilsko štamparstvo XV i XVI vijeka“, koja se ovih dana može vidjeti u Nacionalnoj biblioteci Češke u Pragu.
U najboljem smislu riječi, to jeste povratak Crne Gore svom autentičnom identitetu, napuštanje napora dugovjekog režima Mila Đukanovića da učini otklon, pa i potpuni raskid s ćirilskom tradicijom.
Nu, spomenuta izložba daje ohrabrenja. I sve u godini impresivnog jubileja — 530 godina štamparstva u Crnoj Gori. I sve u spomen na znamenitog vojvodu Božidara Vukovića Podgoričanina. Podsjećanja radi, ovaj će plemeniti logotet u pogovoru svoga „Molitvenika“ bilježiti kako ga je udivilo saznanje da Germani, Grci i ostali narodi („inije jeziki“) sastavljaju „na tipare“ (tj. štampaju) „božestv’nija pisanija“, te je zaželeo jako „i naša srbskaja, i blgarskaja takožde, na tipareh s’staviti“. Oko „Molitvenika“ ali i drugih knjiga, Vuković će imati pomagača, „trudio[…] jerođakon Mojsi ot serbskije zemlji otčstvom že ot mjesta naricaemago Budimlja“.
M. Urvan
