Ako si u javnost plasirao 5 zahtjeva od kojih su 4 opšta mjesta i samim tim opšte prihvatljive stvari svakom homo sapiensu (reforma policije, prosvete, zdravstva, oduzimanje oružja…) čemu onda ultimativnost i odbijanje razgovora sa premijerom? Zar bilo ko u Vladi djeluje toliko mentalno zaostao ili moralno nakazno da ne bi potpisao, izglasao i momentalno počeo da sprovodi bilo šta od ovoga?
Piše: Filip Dragović
U posljednjih 5 godina desilo se u Crnoj Gori i njenom najbližem susjedstvu, više masovnih protesta. Svi su oni imali izrazitu političku prirodu, jer su se ticali političkih uzroka (koji su bili i povodi tih okupljanja) a imali su i jasne političke zahtjeve i ciljeve. Posmatračima mogu pasti u oči izvjesne sličnosti među svima njima, a dobar analitičar može i mora naglasiti razlike koje govore o temeljnim idejnim suprotnostima među organizatorima ovih društvenih dešavanja.
- Crkvene litije 2020.g. Pokrenute zbog izglasavanja zakona koji je višestruko narušavao ustavne temelje sekularnosti države. Kritički usmjerene protiv vlasti i ideologije koja ima politički monopol preko 30 godina.
Protesti su bili nenasilni, trajali su preko pola godine. Organizatori (Crkva) su imali dobru komunikaciju sa međunarodnom zajednicom, a odbijanje dijaloga onih od kojih je dijalog tražen, a to su donosioci pomenutog zakona, predstavnici trodecenijske i manje-više jednopartijske vlasti. Protest je bio najmasovniji u istoriji Crne Gore, i okupljao je istovremeno preko 100.000 građana u svim crnogorskim gradovima.
- Blokada saobraćajnica na ulazu u Cetinje u septembru 2021.g. a povodom namjere da se onemogući jedan vjerski skup. Ova neprijavljena blokada, bez registrovanog organizatora može se posmatrati kao logičan i prirodan nastavak protesta koje su od septembra 2020.g pa tokom cijele 2020/2021 godine, s vremena na vrijeme, organizovali DPS i njeni politički i NVO sateliti. Ovo se može tvrditi na osnovu istih učesnika, istih potpisnika raznih podrški, ali i na osnovu ličnog prisustva Mila Đukanovića i njegovog najbližeg partijskog okruženja na Cetinju 2021.g.
Ovaj skup karakteriše nasilje protestanata (i adekvatan odgovor policije), grube anti-crkvene poruke, šenlučenje iz vatrenog oružja i primitivno osporavanje Ustavom zagarantovanog prava (verskog i građanskog) na slobodno okupljanje.
Osnovni motiv ovog skupa je svakako bio traženje legitimiteta (okupljanje istomišljenika po svaku cijenu) za povratak na vlast upravo smijenjenog višedecenijskog režima.
Ovi protesti su brojali neuporedivo manje pristalica i učesnika od gore pomenutih litija. Njihova namjera (sprječavanje vjerskog obreda, povratak DPS na vlast) nije ostvarena.
- Studentski i građanski protesti u Srbiji tokom 2023/24/25 zbog sistemskog urušavanja državnih institucija: masovno ubistvo u školi; rušenje javnog objekta i smrt više ljudi; uporno ignorisanje 12-godišnje jednopartijske vlasti da preuzme odgovornost za te događaje….
Protesti su veoma masovni. Organizatori su većinske grupe studenata na svim državnim univerzitetima. Odgovornost se traži od svih nivoa vlasti: lokalna uprava, Vlada, sudske i policijske instance.
Karakter protesta je očigledno anti-režimski, a tome doprinosi i reakcija prvog čovjeka režima u Srbiji, predsjednika države i predsjednika SNS-a, Aleksandra Vučića, koji mimo svojih Ustavom definisanih ingerencija, javno razmatra zahtjeve protestanata, polemiše sa njima i nudi rješenja koja nijesu iz njegove nadležnosti.
Danilović: 100 studenata „Kamo sjutra“ od 24.000 koliko ih ima u Crnoj Gori
Organizatori proteste sprovode mirno, nenasilno ali nose transparente sa oslovljavanjem predstavnika vlasti sa „ubice“, „ruke krvave“ i sl… Ovi su transparenti sasvim opravdani, s obzirom da je riječ o sistemskim propustima države: obezbjeđenje u školskoj ustanovi i bezbjednost građevine koja je nedavno renovirana i svečano puštena u rad.
- Protesti neformalne grupe studenata i građana „Kamo sjuta“ na Cetinju i u Podgorici, a povodom masovnog zločina koji se desio na Cetinju 01. januara 2025. Izuzev nekoliko opštih mjesta u njihovim zahtjevima koji traže sistemske izmjene na polju bezbjednosti i smanjenja naoružanja među građanstvom, imamo veoma diskutabilan narativ učesnika ovog protesta:
– Predstavljaju se kao studenti, iako nemaju ni približno slične iskaze kao predstavnici Studentskog parlamenta Univerziteta CG, i očigledno čine značajnu manjinu unutar korpusa crnogorskih studenata.
– Traže moralnu odgovornost među političarima, ali vrlo selektivno. Za razliku od srbijanskih kolega i novosadske tragedije koja se desila jednom i gdje studenti traže momentalnu ostavku gradonačelnika, „kamosjutraši“ ne traže odgovornost lokalne vlasti u gradu gdje se ponovio masovni zločin, i gdje jedna ista vlast vlada godinama, ali traže ostavke ministara u Vladi koja je tek navršila godinu dana trajanja?
– Kako lokalnu vlast čine predstavnici bivšeg režima, smijenjenog 2020.g., i kako podršku slabo posjećenim protestima daju predstavnici i simpatizeri istog tog režima, teško se oteti utisku da su protestanti izrazito partijski i ideološki orijentisan, bez onog građanskog i nadstranačkog karaktera koje su imale crkvene litije i studentski protesti u Srbiji.
– S obzirom da na transparentima „Kamo sjutra“ i iskazima onih koji ih javno podržavaju, dominiraju anti-crkvene poruke, jedini znak jednakosti i sličnosti koju možemo naći između njih i nekih drugih masovnih okupljanja je onaj sa barikadama na Kruševom ždrijelu 2021.g.
Prevashodni politički cilj protesta „Kamo sjutra“ nije ni izmjena nekog zakona, ni odgovornost pojedinih političara, nego vraćanje na vlast režima koji je organizovao i one proteste na barikadama ispred Cetinja. Crna Gora je mala, a određena lica veoma jasno prepoznatljiva.
– Ovim protestantima (za razliku od onih u Srbiji koji ignorišu nepRozvanog predsjednika države) je dijalog ponudio prvi prozvani i pozvani čovjek u državi, premijer Vlade od čijih se ministara traže ostavke, i oni taj dijalog odbijaju. Baš čudno.
Elis Bektaš: Kamo sjutra – studenti ili Đukanovićevi lešinari?
-Konačno, ako si u javnost plasirao 5 zahtjeva od kojih su 4 opšta mjesta i samim tim opšte prihvatljive stvari svakom homo sapiensu (reforma policije, prosvete, zdravstva, oduzimanje oružja…) čemu onda ultimativnost i odbijanje razgovora sa premijerom? Zar bilo ko u Vladi djeluje toliko mentalno zaostao ili moralno nakazno da ne bi potpisao, izglasao i momentalno počeo da sprovodi bilo šta od ovoga? Čemu kopija beogradskih i novosadskih amblema tipa „ubice“ i „krvave ruke“ ako pomenuta četiri zahtjeva stanuju u kategoriji „biti član BILO KOJE političke zajednice“? Čemu, ako osnovna namjera tvog nastanka, tvog nastupa i djelovanja u stvari i jesu ove četiri humane teme, a ne najprimitivniji i lešinarski politički obračun sa konkurentima za vlast? Jer, od svih pet zahtjeva, upravo realizovanje ove prve (ostavke) najmanje rješava stvar. Najmanje liječi rane nastale zločinom.
-Ali „Kama sjutra“ nije tu zbog reformi u sistemu, nego kao toljaga u rukama DPS.
-Ostala 4 zahtjeva, ukoliko se realizuju, suštinski mogu pomoći cijelom društvu, ali kad su oni u pitanju nema potrebe za ultimativnošću i odbijanjem razgovora. I eto, tu se naši „Kama sjutraši“ pecaju, tačnije sami sebe love u stupicu sopstvene izražajnosti, i otkrivaju nam da su njihove primarne, prve i posljednje, želje: personalne političke promjene. Onako kako ih je, još prve večeri, izdiktirao Milo Đukanović.
Toliko za sada.