Piše: Boro Rašeta
Bauk kruži Hrvatskom, bauk Laure Koveši. Čini se da bi razni ministri i drugi moćnici mogli da završe iza rešetaka zatvora Remetinac. Ali hoće li lekcija biti naučena? Teško. Recidivizam hrvatskih političara je neizlječiv
Funkcija kazne je, često to pedagoški ponavlja zagrebački advokat Toni Nobilo, “generalna prevencija krivičnih djela”. To će reći da svaki zatvoreni prestupnik šalje nekom potencijalnom prestupniku poruku da se zlodjelo ne isplati. Ta poruka u Hrvatskoj, međutim, nije baš fascinirala političare. Recidivisti su serijska pojava. Nakon Ive Sanadera, premijera koji je u tri postupka osuđen na 18 godina zatvora pa i danas guli robiju, izredalo se skoro pola čete političara koji su ulovljeni s prstima u pekmezu. Jedni su na vrijeme podnijeli ostavke, drugi su uhapšeni i čekaju suđenje, treći su sub iudice, pod sudskim postupkom. Propuh u Vladi mnogi ocjenjuju doskočicom prema kojoj u Hrvatskoj češće lete ministri nego borbeni avioni: samo iz tri Plenkovićeva kabineta odletjela su 32 ministra, dok su do nabave “rafala” u Hrvatskoj u letnom stanju bila samo četiri “miga”. “Pa gdje su ti Hadezeovi lopovi? Zašto nisu u zatvoru? Pa nije valjda da ih nema?”, grmio je svojedobno premijer i šef vladajućeg HDZ Ivo Sanader.
No, činjenica da je patrijarh HDZ završio u zatvoru nije bila signal za uzbunu. Moćnici su nastavili krasti kao da se ništa nije dogodilo. Nadan Vidošević, bivši predsjednik Hrvatske gospodarske komore (HGK), osuđen je 2024. na osam godina zatvora zbog izvlačenja sedam miliona eura u tzv. aferi “Remorker”.
Ubila ga prejaka reč: “Sve afere koje potresaju Hrvatsku ovih dana pokazatelj su bolesti sustava s kojom se treba uhvatiti u koštac. Kriminal je postao sustav u Hrvatskoj, a korupcija stil života i to je ono što treba mijenjati”, kazao je u kampanji za predsjednika republike. “Mi građani ove zemlje imamo pravo i odgovornost boriti se za bolju Hrvatsku u kojoj nitko ne smije imati pravo na siromaštvo”.
Potom je opleo po nacionu. “Hrvati su lijen, neobrazovan narod koji nema radne navike, navikao je živjeti na tuđem novcu”, kazao je, pa poentirao: “Ne može se živjeti od tuđeg novca”.
Sebe je psihotično izuzeo iz te skupine. “Pošteno radeći i pametno ulažući stvorio sam kapital na koji sam ponosan. Sve što imam i sve što znam stavit ću u funkciju ove zemlje!” izjavio je, a sad guli robiju.
OMNIPOTENTNI DELIRIJ
Građani Hrvatske su se pomirili s formulom “iz zatvora u Sabor”. Uspješni političari u trajnom prodoru, nenavikli na postojanje bilo kakvog otpora, išli su iz pobjede u pobjedu, smanjujući neprestano smisao za trezveno procjenjivanje realnosti sve dok nisu prešli hybris, crtu s koje izazivaš bogove. Psiholozi su njihov poremećaj definirali kao “omnipotentni delirij”. Ivo Sanader nije vjerovao da ga itko smije uhapsiti, a Nadan Vidošević još manje. “U fazi omnipotentnog delirija sve kočnice popuste, a karakteristika je osoba kod kojih je sve išlo glatko te su uvjerene da su sposobnije od drugih”, objasnio je svojedobno u “Slobodnoj Dalmaciji” psihijatar Ante Gilić. Govorimo li o Hrvatskoj, riječ je o epidemiji. Od dolaska na vlast 2016, iz vlade premijera Andreja Plenkovića svako malo odstupi poneki minstar. Neki su otišli zbog osobnih razloga, dok su drugi bili povezani s aferama ili optužbama za korupciju. Trenutno je osam bivših ministara pod optužnicama ili istragama zbog krivičnih djela, ali sudski epilog još nije postignut.
Lovro Kuščević, bivši ministar uprave, napustio je Vladu zbog nekretninske afere. Izveo je uobičajen postupak hrvatske vladajuće klase: prenamijenio je poljoprivredno zemljište na Braču u građevinsko. Dakako – svoje. Kad su mu novinari u apartmanu na Braču otkrili bistu Ante Pavelića, šeretski je kazao – “to je moj djed”.
Afera je izbila 2009. Još mu sude. Ultrapopularni ministar zdravstva Vili Beroš, za vrijeme pandemije nazivan “Supervilijem” – djeca su crtala njegove portrete kao Supermana koji naciju spašava od kovida – raskrinkan je u udruženom zločinačkom poduhvatu nabave medicinskih uređaja za bolnice, uz debelu proviziju. U skupini je djelovao i Hrvoje Petrač, kojega je za potrebe ovog članka dostatno opisati kao “kontroverznog poduzetnika”, mada mu u hrvatskim medijima lijepe i gore etikete. Ministra je u vocap porukama oslovljavao kodnim imenom “Mali”. U jednom jedinom danu, 19. februara 2022, pala je cijela eskadrila Plenkovićevih ljudi. Uhapšen je potpredsjednik Vlade i ministar privrede Darko Horvat, a na listi osumnjičenih našli su se i drugi potpredsjednik Vlade Boris Milošević, ministar rada Josip Aladrović, državni tajnik Ministarstva regionalnog razvoja Velimir Žunac, te ravnateljica uprave za potpomognuta područja Katica Mišković. Među osumnjičenima su bili i ministar Tomislav Tolušić i Horvatova pomoćnica Ana Mandac. Sporna je bila dodjela novca iz programa razvoja poduzetništva i obrta na područjima naseljenim pripadnicima nacionalnih manjina. Suđenja – još traju.
HADEZEOV PROPLANAK
Bivša Plenkovićeva ministrica EU fondova Gabrijela Žalac, premijerov kadar i politička ljubimica – opisivao ju je kao najbolju ministricu – uhapšena je zbog sumnje na zapanjujuće drsku, diletantsku i neshvatljivom pohlepom prožetu otimačinu EU novca. Preplatila je neki beskoristan softver. Iako su brojni ljudi – novinari, predstavnici softverskih tvrtki koje su bile isključene iz posla, pa i pojedini zaposlenici Ministarstva – upozoravali na nezakonitost i visoku cijenu softvera, Žalac je nametnula njegovu kupnju.
Novinski napisi su ignorirani, zaposlenica koja je upozoravala na nezakonitost kažnjena je i činilo se da je to još jedna naša “izjeo vuk magare” priča. Ali nije bila. Žalac bi se izvukla da u Hrvatsku nisu došli međunarodni istražitelji. Naime, u njenoj presretnutoj prepisci na vocapu osvanuli su inicijali “A. P.” Gabrijela Žalac pod njima je “maskirala” ime premijera Andreja Plenkovića.
Tjednik “Nacional” sad je otkrio kako se Plenković tajno našao sa Gabrijelom Žalac čak pet puta. “Svi su se ti sastanci odvijali u zgradi Vlade na Markovu trgu u Zagrebu. Ondje je Gabrijela Žalac ulazila na sporedni, tzv. zadnji ulaz, kako njeni neslužbeni posjeti ne bi bili primijećeni. Vrlo je vjerojatno da nisu niti zabilježeni u knjizi ulaska u zgradu vlade. Žalac je detalje tih sastanaka prepričavala najužem krugu bliskih osoba. Jedna od njih, koja o svemu ima neposredna saznanja, ‘Nacionalu’ je otkrila tu informaciju i spremna je o tomu i javno svjedočiti, odluče li hrvatske institucije da su ta saznanja iz bilo kojih razloga važna za postupak koji se vodi protiv Gabrijele Žalac.” Ona se, pored ostalih, nalazi u istom predmetu sa “kninskom kraljicom” Josipom Rimac. Navodno je Plenkoviću rekla kako će, “ako ona progovori, svi iz Vlade završiti u zatvoru Remetinac”.
Inače, u Hrvatskoj se jako diskutira poštenje premijera Plenkovića. Nikad nije osumnjičen za korupciju, ali ga kritički dio javnosti vidi kao čovjeka koji “drži lopovske ljestve” pripadnicima stranačke elite, koje je spreman braniti sve dok protiv njih ne bude podignuta optužnica. Zbog toga je izglasao takozvani “Lex AP”, zakon kojim je uvedena prijetnja kriminalizacijom onima koji otkrivaju detalje iz istraga. Plenković je gušio institucije jednu za drugom: nakon Povjerenstva za sprečavanje sukoba interesa i Agencije za elektroničke medije, poželio je ugušiti i neovisnu, kritičku javnost. Iako se pozivao na prezumpciju nevinosti – kao, novinari osuđuju ljude prije suda – zapravo je nakanio zaštititi svoju karijeru, a potom i članove svoje stranke. Na osunčanom Hadezeovom proplanku jednog se dana nebo ipak zatamnilo. Na obzoru se pojavila strašna Rumunjka Laura Koveši, serijska hapsiteljica moćnika, evropska glavna tužiteljica, bivša glavna tužiteljica rumunjske Nacionalne uprave za borbu protiv korupcije. “Gardijan” ju je opisao kao “tihu, neupadljivu glavnu tužiteljicu koja donosi skalpove”, vodeći “sasvim različite antikorupcijske akcije u istočnoj Europi – ili u svijetu što se toga tiče”.
Koveši je iz ladica hrvatskih tužitelja izvadila predmet Plenkovićeve mezimice Gabrijele Žalac i možda će je strpati na robiju. Opkolila je i drugu Plenkovićevu mezimicu – ministricu kulture Ninu Obuljen Koržinek. No, iz ralja strašne Koveši predmet je, navrat-nanos, iščupao hrvatski tužitelj Ivan Turudić. Pravilo je, naime, da evropska tužiteljica istražuje krađu evropskog novca, a hrvatski tužitelj hrvatskog. Ista je stvar bila sa ministrom zdravstva Vilijem “Malim” Berošem. Koveši je optužila i bivšeg ministra poljoprivrede Tomislava Tolušića.
Uglavnom, bauk kruži Hrvatskom, bauk Laure Koveši, i čini se da bi još ministara i drugih moćnika moglo završiti iza rešetaka. Ali hoće li lekcija biti naučena? Teško. Recidivizam hrvatskih političara je neizlječiv.
Uhapšeni ili osuđeni
- Josipa Pleslić ex Rimac– Državna tajnica u Ministarstvu uprave. “Uvijek mi je drago doći u Knin, a jedan od razloga za to svakako je i Josipa Rimac”, govorio je premijer Plenković o ženi koja je fascinirala sve šefove HDZ. Državno odvjetništvo Republike Hrvatske tereti je za poguravanje poslova, diploma i državnih ispita. Suđenje traje.
- Ana Mandac– Bivša pomoćnica potpredsjednika Vlade Darka Horvata priznala je da je na nagovor Josipe Rimac pomagala prijateljima da dobiju neke potpore. Dobila je 10 mjeseci uvjetno, s rokom kušnje od tri godine.
- Gabrijela Žalac– Da Koveši nije bacila oko na Hrvatsku, spis o preplaćenom softveru čamio bi u ladicama DORH do Sudnjega dana.
- Tomislav Tolušić– Proizvođač vina “Čaruga” nije znao da se s novcima EU nije zafrkavati, jer nad njima bdiju strašna Koveši i odred njenih hrvatskih suradnika, izvrsno plaćenih i motiviranih. Tolušićeva je sudbina neizvjesna.
- Lovro Kuščević– Premda je premijer s Kuščevićem prošao “papir po papir”, istražitelji su prošli temeljitije, pa zaključili da postoji dovoljno dokaza da ga optuže za malverzacije sa zemljištem na otoku Braču, kao i sprečavanje dokazivanja.
- Darko Horvat– Nitko nije tako pokvario subotnje praskozorje premijeru kao Darko Horvat, odnosno vijest o njegovom hapšenju. Poguravao je, kaže optužnica, dodjelu sredstava tvrtkama u vlasništvu manjina koje za to nisu imale uvjeta.
- Marina Lovrić Merzel– Slobode ju je stajao “audi” koji je privukao pažnju na njen životni stil i podrijetlo njene imovine. Na odsluženju je zatvorske kazne.
- Josip Škorić– Bivši predsjednik Uprave Hrvatskih cesta uhićen je zbog malverzacija u toj tvrtki. Sumnjiče ga za primanje mita. Neka dobra dušica mu je na vrijeme dojavila da će biti uhićen, pa je prije lišavanja slobode podnio ostavku i spriječio još jednu blamažu HDZ.
- Nadan Vidošević– Šef Gospodarske komore Nadan Vidošević, kog su srpske novinarke nazivale “lepim kao greh”, guli osmogodišnju robiju.
- Damir Škugor– Uz Ukrajince sigurno najviše proklinje 24. februara 2022. godine, početak ruske agresije na Ukrajinu, koji je cijenu plina digao u nebesa a njemu i ortacima omogućio astronomke zarade, koje su privukle pažnju bankara. On i otac, penzioner, na računima su imali 60 miliona eura!
Izvor: Vreme
