Još malo o RTCG. Ima razloga. Neko, vrlo mudar, dosjetio se da nam na crnogorskoj nacionalnoj televiziji ponudi neki sadržaj iz Srbije koji neće ličiti na neku horor-hegemoniju u kojoj „Srbi jedu malu đecu“ ili bar „spaljuju cijelu Crnu Goru“ uzduž i poprijeko.
Piše: naš stalni dopisnik sa Divljeg zapada Milija Todorović (u ulozi Garija Kupera)
Krenuo je kviz sa Đuričkom i brojnim muzičkim i glumačkim asovima, a od prije neki dan gledamo reprizu „Boljeg života“, legendarne serije koja nam je svima ostala u lijepom sjećanju.
Umjesto da sad krećemo u ideološku kontra-ofanzivu i televizijski razobličavamo sve „komitske“ laži o Srbiji i Beogradu, koje su plasirane upravo sa RTCG u proteklih par decenija, mnogo je bilo pametnije, upravo, emitovanjem ovakve serije, podsjetiti širu javnost na beogradske sadržaje uz koje smo svi zajednički uživali. I mi, kao i naše babe i tetke. Da, da, i one tetke i strine koje sada „komutiju“ i tuže za Milovom foteljom.
Giga Moravac, Emilija, Kostolomac i ekipa podsjetiće nas, umjetno i nenametljivo, kako smo svi jednom bili ljudi, koji su se beogradskim glumcima smijali i plakali sa njima, kao sa svojim najrođenijim. I to ne zato što je to neko osmislio, nego zato što je to tako prirodno.
Srećni ljudi u Crnoj Gori, zbog „Boljeg života“ iz Srbije.
Do čitanja u narednom broju.

