Mogao je Dritan u Srebrenici da kaže „Republika Srpska je genocidna tvorevina“, opet bi mu se nakačila ista ekipa sa istim brutalnim uvredama, zamjerajući mu što je rekao Republika Srpska, a ne eReS ili šumska.

Već dan prije su iz tih krugova tražili da se Dritanu i ne dozvoli dolazak u Potočare. Delegacija LSV, partije Nenada Čanka je napustila salu i prije nego što je Abazović počeo govor. Moguće je da čitaju misli i da su se naljutili zbog plagijata, jer je upravo LSV prije deset godina izjavio da „Žrtve nemaju naciju“.
Kažem nije bitno šta je rekao, bitno je da jednom napravimo otklon od grupe Apel 88, koja očevidno poslednje četiri godine živi od honorara iz crnogorskih banana fondova. Pošto je Crna Gora najveći potrošač banana u regionu, a banane pozitivno utiču na energiju, jasno je da se radi o grupi velikih konzumenata. Banana.
Nažalost ovi ostaci periferije jugoslovenskog društva su dobro povezani mrežom regionalnih medija i decenijama su gajili svoje lukrativne mreže blizu donatora, pa ostavljaju utisak da su jako bitni i da predstavljaju nekoga osim sami sebe.
A radi se o samozadovoljnoj eliti koja gradove razaznaje isključivo po kvalitetu doručka prije seminara.
Zato je sa strane nas kao korisnika jedino rješenje da ih ignorišemo, jer oni se nama i ne obraćaju. Jeste teško odoljeti tastaturi pa ne opsovati, ali „neznanje je blaženstvo“, posebno kada hoće da vas uvuku u teme koji oni diktiraju.
Bez reakcija na na njihovu paljevinu i oni se gase. Ostaju oljušteni poput banane i tada vidite da su ništa.
Teži zadatak je na grupama koje planiraju da postanu nova elita društva.
Oni su ti koji ove štetočine moraju da uklone sa izvora banana tako što će početi da razgovaraju sa našim zapadnim partnerima, a ne da klimaju glavom na svaku frazu rečenu na engleskom.
Nije lako, ali je jedini put. Put samopoštovanja.
Nebojša Babović
