Piše: Anica Telesković
Bio je četvrtak, 10. mart 2022. godine. Studentkinja arhitekture na Fakultetu tehničkih nauka u Novom Sadu Tatjana Z. poslala je mejl Istorijskom arhivu grada Novog Sada. „Dobila sam zadatak da istražim objekat Železničke stanice“, piše ona i moli da dobije na uvid „bilo šta“ što u Arhivu postoji o ovom objektu.
Baš tog dana na Železničkoj stanici u Novom Sadu montirala se armatura na peronskom zidu, zaštitna ograda visine dva metra na peronu dva i službene stepenice na peronu jedan, malterom su se punile spojnice na platou ulaza u hol stanične zgrade, skidao se površinski sloj zemlje u parku uz ogradu autobuske stanice, krečio se toalet i lepile su se tapete u krilu „B“ stanične zgrade. Rekonstrukcija stanične zgrade sagrađene 1964. godine, po projektu čuvenog arhitekte Imrea Farkaša, uveliko je bila u toku. I sve to je, stavku po stavku, Zoran P. iz kompanije „Starting“ upisao u građevinski dnevnik.
Mejl Tatjane Z. poslat Istorijskom arhivu grada Novog Sada
I jedna i druga informacija vide se iz javno dostupnih dokumenata koje je, po zahtevu studenata u blokadi, objavilo Više javno tužilaštvo u Novom Sadu. Ni jedan, ni drugi dokument ne otkrivaju šta je uzrok pada nadstrešnice, ali pokazuju šta je bila prva i osnovna greška u nizu propusta u lancu koji su do toga doveli.
Ono što je tražila studentkinja arhitekture Tatjana Z, nije tražio niko od odgovornih u lancu izvođača radova na rekonstrukciji Železničke stanice. Ili bar o tome policija nije našla pisani trag.
U svesci arhitekture, dokumentu koji je potpisao Saobraćajni institut CIP, koji je radio projektnu dokumentaciju, navodi se da „arhivski primerak za ceo objekat nije nađen“. To znači da je rekonstrukcija stanične zgrade rađena bez uvida u originalni projekat arhitekte Imrea Farkaša s početka šezdesetih godina.
Nije do starog projekta
Nekoliko dana posle pada nadstrešnice, 6. novembra 2024. godine, Ministarstvo unutrašnjih poslova pisalo je na istu adresu na koju je dve i po godine ranije mejl poslala studentkinja arhitekture. Od Istorijskog arhiva grada Novog Sada tražen je originalni projekat. Na toj adresi nije nađen.
Ali, kako pokazuje javno dostupna dokumentacija objavljena na sajtu Tužilaštva, kopija Idejnog projekta Železničke stanice iz 1962. godine nađena je na drugoj adresi – u Muzeju savremene umetnosti Vojvodine, i na zahtev policije 8. novembra poslata je MUP-u.
ako može da se vidi u originalnom projektu, čiji je jedan deo otkucan na pisaćoj mašini, a drugi pisan rukom, analiza nadstrešnice predstavljena je na 52. stranici pod naslovom „Prednja fasada“.
Građevinski dnevnik 10. marta 2022
Dalje se navode rukom pisani proračuni iz 1962. godine iz kojih su sudski veštaci izveli detaljnu analizu opterećenja nadstrešnice.
Na osnovu toga, ali i tokom uviđaja na licu mesta i na osnovu sprovedenih laboratorijskih ispitivanja, veštačenjem je utvrđeno da su „svi materijali koji su korišćeni tokom izgradnje objekta železničke stanice u Novom Sadu bili zadovoljavajućeg kvaliteta i da se pad nadstrešnice dana 1. novembra 2024. ne može pripisati nezadovoljavajućem kvalitetu ugrađenih materijala tokom izgradnje objekta 1964. godine“.
Takođe, na video snimcima iz drona pre rekonstrukcije, posle rekonstrukcije i posle pada nadstrešnice (a neke od tih snimaka zabeležila je i kamera RTS-a) primećuje se i da na krovu nema betonskih kocki.
Međutim, veštaci su utvrdili da ovi blokovi, ili kubusi, koji su zabeleženi na arhivskim snimcima, na krovu „nisu imali funkciju obezbeđenja sidrenja kablova za prednaprezanje koji su bili smešteni u kosim zategama“.
Reč je kablovima (odnosno čeličnoj armaturi) preko kojih je nadstrešnica bila ovešana na krov. Ipak, veštaci navode da su betonski blokovi, koji su pre rekonstrukcije bili na krovu, uklonjeni i da im nisu bili dostupni. „Tako da se o njihovoj stvarnoj funkciji ne može izneti pouzdan stav, ali da na osnovu analize dostupne dokumentacije, postoje indicije da su ovi blokovi služili kao nosači reklame na krovu objekta“, pišu veštaci.
Ako uklanjanje betonskih kocki nije, šta onda jeste bio uzrok pada nadstrešnice? Rezultati veštačenja pokazuju da je do rušenja konstrukcije došlo kombinacijom dva glavna faktora koja su umanjila nosivost.
Rekonstrukcija nadstrešnice
Prvi i najizraženiji faktor po intenzitetu uticaja je korozija kablova za prednaprezanje koji su bili jedini noseći element zatega, piše u mišljenju veštaka. Znači li to da je tokom sanacije krova od vlage izvođač radova koroziju na zategama morao da primeti, ili je osnovni propust napravljen još u prvom koraku, još u fazi projektovanja, jer investitor (u ovom slučaju Infrastruktura Železnice) od projektanata nije tražio i rekonstrukciju nadstrešnice?
Idejni projekat Imrea Farkaša iz Muzeja savremene umetnosti Vojvodine
Na dan nesreće, 1. novembra, Infrastruktura Železnice je u 14.05 na svom sajtu objavila saopštenje u kome tvrdi sledeće: „Nadstrešnica koja je pala na ulasku u stanicu Novi Sad nije bila predmet rekonstrukcije u okviru radova na obnovi stanične zgrade kao deo projekta izgradnje brze pruge Novi Sad-Subotica.“
Tu tvrdnju su istog dana ponovili i predsednik republike Aleksandar Vučić i resorni ministar Goran Vesić.
To što u idejnom projektu rekonstrukcije nadstrešnice nije bilo, ne znači da se ona nije desila. Uostalom, nije bilo neophodno ni da Infrastruktura Železnice sada, po zahtevu studenata, objavi svesku arhitekture, pa da iz nje javnost sazna da su radovi na nadstrešnici, ipak, u drugom koraku projektovanja bili planirani.
Bilo je to vidljivo i golim okom.
U svesci arhitekture, koja je sada javno dostupna, navodi se sledeće:
„Nadstrešnica iznad glavnog ulaza se sanira i delimično zatvara – postojeći otvori kaljenim laminiranim staklom u inoks postkonstrukciji sa gornje strane. Sa donje strane puni delovi nadstrešnice se oblažu cementnim pločama za spoljnu upotrebu – Aquapanel SKYLITE, debljine 8 milimetara.“
Ono što investitor (Infrastruktura železnice), ali ni izvođač radova, kineski konzorcijum (China Communication Construction Company i China Railway International Company), nije tražio jeste takozvani Projekat sanacije konstrukcije.
On bi, da je urađen, a nije, pokazao u kakvom je stanju zgrada, ali i krovna konstrukcija, kao i u kakvom su stanju zatege o koje je nadstrešnica bila ovešana na krov. „Projekat nije sadržao sve neophodne delove, odnosno nije sadržao deo koji se odnosi na ocenu stanja postojećeg objekta kao i da nisu vršeni prethodni i istražni radovi koji se odnose na stabilnost objekta“, navodi se u izveštaju veštaka.
Stanje zatega
U kakvom su stanju bile čelične zatege, nažalost, videlo se tek posle nesreće zbog koje je život izgubilo petnaestoro ljudi. Tako u javno dostupnoj dokumentaciji postoji i slika od 2. novembra, dakle samo dan nakon nesreće, na kojoj se vidi kako su veštaci uzimali uzorke kako bi proverili u kakvom su stanju bile čelične zatege.
Stranice iz Idejnog projekta i tehnički izveštaj Imrea Farkaša
„Uzorkovanje armature je izvršeno uz pomoć radnika sa brusilicom za sečenje armature i nadzor veštaka“, piše u izveštaju. Analiza veštaka pokazala je da se oko ovih čeličnih žica nalazio beton, a oko betona čelična cev. Pri tome, samo su čelične žice (odnosno, kablovi za prednaprezanje, kako ih veštaci zovu u izveštaju) služili za „prenos sile kroz zatege“.
„Ovim zategama, nadstrešnica je u određenim tačkama bila vezana za krov objekta, čime se, prema originalnom projektu, obezbedio povoljniji uticaj kako na nadstrešnicu, tako i na krov. Povoljni uticaj se ogledao u sledećem: krov je prihvatao veliki deo težine nadstrešnice i celokupnog snega sa nadstrešnice, dok je za krov, odnosno krovne nosače, ova težina delovala povoljno za njegov glavni raspon, smanjujući uticaje i naprezanja u tom delu krovnog nosača“, naveli su veštaci u izveštaju.
Da je rađen projekat sanacije konstrukcije, kao što nije, kao i da su investitor, izvođač radova, projektant i svi odgovorni u lancu imali uvid u Idejni projekat Imrea Farkaša iz 1962. godine, ove činjenice bi bile poznate i pre rekonstrukcije objekta.
Uglavnom, zatege koje su presekli veštaci završile su u laboratorijama Instituta IMS a.d. Beograd. Ovim ispitivanjem iz uzetih uzoraka, zaključeno je da je približno 40% svih kablova bilo potpuno neaktivno u trenutku pada nadstrešnice. To znači da skoro svaka druga žica na krovu nije držala, a da to tokom rekonstrukcije niko nije video.
„Uzrok ovakvog stanja je korozija koja se javila u kablovima na spoju zatege i krovnog nosača (krovnog nabora, tzv. testerastog krova)“, navodi se u izveštaju veštaka.
Iz izveštaja veštaka
Postojao je još jedan zakonski osnov da Infrastruktura železnice vidi ovaj problem pre nego što je nadstrešnica pala. Reč je o takozvanim kontrolnim pregledima propisanim u okviru redovnog održavanja objekta. Takvi pregledi nisu rađeni.
Prema članu 22. Pravilnika za građevinske konstrukcije, osnovni pregled mostova, tunela i drugih složenih objekata trebalo bi da se obavlja svake godine. A period između takozvanih glavnih pregleda ne sme biti duži od pet godina. To znači da infrastrukturni objekti sa višedecenijskim trajanjem moraju redovno da se proveravaju i kontrolišu. Tokom 60 godina, koliko je ova nadstrešnica bila ovešana na krov Železničke stanice u Novom Sadu, Infrastruktura železnice nije uradila nijedan kontrolni pregled.
Opterećenje
Ako se dalje ide duž lanca odgovornosti, sledeći propust napravljen je tako što je opterećenje na nadstrešnici povećano u odnosu na idejni projekat. Iz javno dostupnih dokumenata i ukrštanjem podataka iz građevinskih knjiga vidi se i kako.
U originalnom projektu Imrea Farkaša piše da se sa gornje strane nadstrešnice izvodi sloj od nearmiranog betona. Prilikom rekonstrukcije, projektom je bilo predviđeno uklanjanje „svih slojeva do betona“ i izvođenje novog sloja za pad i hidroizolacije.
Šta su utvrdili veštaci? Sloj nearmiranog betona iz šezdesetih godina nije uklonjen, kao ni keramika sa donje strane nadstrešnice.
„Na ovaj način, opterećenje nadstrešnice je povećano za dodatnih 20 kg/m². Takođe, rekonstrukcijom je predviđena ugradnja stakala sa metalnim okvirima kojima se na nadstrešnicu dodaje još 27 kg/m². Uzimajući sve navedeno u obzir, konstrukcija nadstrešnice je u trenutku neposredno pred lom bila izložena opterećenju koje je veće od prvobitno projektovanog za oko 107 kg/m², odnosno za oko 23,11 tone.
Takođe, dodavanjem staklene površine na nadstrešnicu je povećana površina koja može da bude pokrivena snegom i/ili na koju može da deluje vetar. Zbirni efekat ovih okolnosti jeste značajno povećavanje opterećenja zbog kojih je projektant bio u obavezi da sprovede potrebne kontrole nosivosti“, navodi se u izveštaju veštaka.
Dakle, na čelične zatege, od kojih skoro svaka druga nije držala, dodato je novih 23 tona opterećenja.
U građevinskim dnevnicima kompanije Starting, koja je bila jedan od podizvođača, vidi se da je, recimo, 12. novembra 2021. godine upisano: „Obijanje maltera sa nadstrešnice severne fasade – 20m²“.
Takođe, u projektnoj dokumentaciji koju je uradio CIP piše da je „objekat u konstruktivnom smislu u dobrom stanju i vizuelnim posmatranjem ne uočavaju se oštećenja koja bi uticala na stabilnost objekta“.
Veštaci u svom izveštaju u poslednjoj rečenici pišu „da su vizuelne naznake ovakvog loma morale da budu uočljive u danima koji su prethodili rušenju nadstrešnice“.
Među dokumentima, koja su sada javno dostupna, nalaze se i dve fotografije. Na jednoj se ne navodi datum, ali se jasno vidi oštećenje obloge na spoju zatega sa krovom u toku izvođenja radova. Na drugoj postoji datum – 31. oktobar 2024. godine, samo dan pre pada nadstrešnice.
Građevinski dnevnici
Kao izvor fotografije navodi se CIP, a na slici se jasno vidi da je popustio malter na spoju zatega sa krovnim nosačem.
U građevinskim dnevnicima nema upisano ništa o tome da li je i kada sloj koji je popustio zamazan malterom. Poslednji unos u građevinski dnevnik je 9. oktobra, tako da ova nepravilnost nije navedena. Nadzor, takođe, kako može da se vidi iz javno dostupnih dokumenata, nigde nije upisao ovu nepravilnost.
Nadzor
Posao stručnog nadzora nad ovim projektom dobilo je 2022. godine nekoliko kompanija, a nosilac projekta je mađarska firma „Utiber“, koja ima ćerku firmu u Novom Sadu. Deo konzorcijuma je „AG Institut“ iz Novog Sada, „SDC Profesional“ iz Beograda, francuski „EGIS“, koji takođe ima osnovanu firmu u Beogradu, i mađarski „Vikoti Mernok Iroda KFT“.
Tako je šest članova komisije 14. juna 2024. godine potpisalo da je izvršen interni pregled krila B (gde se nalazi nadstrešnica) i prilikom tog pregleda uočeno je čak 87 nepravilnosti. Sve su pobrojane taksativno, a izvođaču radova je ostavljen rok od 7 dana da ih otkloni. Nijedna od tih nepravilnosti nije se odnosila na nadstrešnicu.
Među nepravilnostima se navodi kako treba popuniti rupe na mermeru iza stepeništa i fugovanje, očistiti stubove pasarele, postaviti kanalicu za kabl. Primećeno je i da neke lampe nisu u funkciji, da gipsane ploče na plafonu treba očistiti, da fali maska klime, ali i da je ženski toalet prljav i pun građevinskog materijala.
Ugovor
Iz javno dostupne dokumentacije sada se vidi i ugovor sa kineskim kozorcijumom od 7. jula 2018. godine, u kome se navodi i cena radova od 1,16 milijardi dolara za ceo projekat izgradnje železničke pruge Novi Sad-Subotica-državna granica (Kelebija). Vidi se i da nije nosio nikakvu oznaku tajnosti.
U međuvremenu su potpisana i četiri aneksa, odnosno dopune ugovora (25. juna 2021, 9. decembra 2022, 6. oktobra 2023. i 15. marta 2024). U poslednjem, koji je potpisan 15. marta 2024. godine, cena radova podignuta je za 52,3 miliona dolara.
Ugovor sa kineskim kozorcijumom, 7. jul 2018.
Među javno dostupnim dokumentima vidi se i zabeleška u kojoj se navodi da je 13. decembra 2022. godine u Predsedništvu održan sastanak predsednika republike Aleksandra Vučića sa predstavnicima kineskog konzorcijuma, kao i da je „predsednik republike na sastanku izrazio želju za skraćenje roka za završetak radova na deonici Novi Sad-Subotica, tako da umesto ugovorenog roka 31. avgust 2025. radovi budu gotovi do 31. decembra 2024. godine“.
U belešci se navodi i da je „tom prilikom izvođač radova uvažio želju predsednika republike“.
Na projektu je bilo angažovano 80 podizvođača i 130 dobavljača (ukupno više od 200), a u prepisci elektronskom poštom, koja je takođe objavljena, vidi se i kako su se usaglašavale cene.
Za neke radove ponude su, umesto na tenderu, stizale elektronskom poštom. Tako, recimo, može da se vidi za je za arheološka iskopavanja cena za inženjera koji radi 10 sati bila 200 evra po danu, dok je buldožer koji dnevno radi 10 sati na raščišćavanju terena koštao 1.000 evra na dan.
Ekonomska politika
Kada je reč o proceduralnim propustima, i pre objavljivanja dokumentacije po zahtevu studenata u blokadi bilo je poznato da je objekat pušten u upotrebu bez upotrebne dozvole. Posle objave dokumenata, jasno je da je tehnički pregled ovog objekta (koji prethodi izdavanju upotrebne dozvole) započet, ali ne i završen.
Radovi su prijavljeni 16. oktobra 2024. godine, a dan posle pada nadstrešnice Sektor za inspekcijski nadzor Ministarstva građevinarstva i infrastrukture doneo je rešenje kojim se zatvara gradilište na kome se izvode radovi na rekonstrukciji, adaptaciji i dogradnji Železničke stanice u Novom Sadu.
Tako da, formalno-pravno gledano, ljudi jesu poginuli na gradilištu, na kome do kraja u ovom procesu nisu ispoštovane sve procedure.
Posmatrano iz ugla budžeta, ovaj posao koštao je više nego što je prvobitno planirano. Aneksi, odnosno dopune ugovora potpisivane su i sa izvođačem i sa podizvođačima radova.
Dokument o ubrzanju radova, 13. decembar 2022.
Da li je „korupcija ubila ljude“ ili bi nadstrešnica pala sve i da je zgrada imala upotrebnu dozvolu, da cene radova nisu uvećavane i da skraćenja rokova za završetak radova nije bilo – koliko god da zvuči kao floskula, utvrdiće sud.
Ali, oko 20.000 dokumenata izlilo se u etar tek nakon što se nezadovoljstvo izlilo na ulice.
Da su sva ova dokumenta od prvog dana, 7. jula 2018. godine, kada je potpisan ugovor sa kineskim konzorcijumom bila javno dostupna, da li bi transparentnost spasila živote? Te subote Infrastruktura železnice objavila je samo saopštenje u kome navodi da je u Sofiji potpisan komercijalni ugovor za projekat vredan 943 miliona evra. Ugovor sa kineskim konzorcijumom bio je tajna.
Da su sva ova dokumenta koja su sada javno dostupna na sajtu Vlade, Tužilaštva i Infrastrukture železnice bila dostupna, radovi bi sigurno tekli sporije, jer bi o njima bilo i debate i sučeljavanja mišljenja. Sve ono što se sada traži.
Ovako, debatu nemamo, imamo društveni konflikt, ljude na ulicama i ad hominem diskvalifikacije.
Izvor: RTS OKO
