Piše: Aleksandar Živković
U svakoj crnogorskoj opštini najvažnija institucija bila je i ostala Komitet. Njegovo članstvo se izgleda klonira, svi liče kao jaje jajetu, i ne osvrću se mnogo na stranačke dresove.
Pita zabrinuta žena muža, na ne baš uglednoj, plaži: „Imamo li đe koga na funkciju?“ Vjerovatno treba zaposliti sina ili šćer i sad se i muž zbunjeno češka po glavi i mrmlja sebi u bradu neka imena.
A prava funkcija, zna se, jeste – u Komitetu. Opštinskom, u bazi. Istina, nije loše bilo imati nekoga u CeKa (uvek na strani čoveka – Oskar Davičo), ali Opštinski je bliži realnim potrebama naroda, prava vlast, ako hoćete. Višestranački sistem i reakcionarne građanske partije u njemu nijesu odmah shvatile značaj Komiteta. Drugovi su im brzo primjerom pokazali u čemu griješe, počeli da se razmnožavaju kloniranjem, eno ih liče ko jaje jajetu i ne obaziru se mnogo na stranačke dresove koje nose. Neki su se i uložili pa nose i keceljice, ali takvih je više u Srbiji nego u Crnoj Gori.
U Crnoj Gori Komitet je ostao Komitet, za sve se pita, postavlja kadrove, određuje idejne pravce razvoja Opštine (tu je posebno bitan, po tradiciji, cetinjski Komitet), raspoređuje novac iz zajedničke kase itd. Za svoj predani rad uzme neki procenat, umjeren, do 20%.
Komitet je nadživio Partiju, a Bože zdravlja, nadživjeće i Državu. Već je počeo da je uslovljava i ograničava, alergičan je na centralne institucije koje mu izmiču kontroli, jednom riječju što su nekada bili hajduci i komiti sada su komitetlije.
U vrijeme diktature proleterijata izvršni sekretari i Ideološke komisije kontrolisali su medije. Sada je i to decentralizovano i prepušteno svemu članstvu opštinskog Komiteta, samo država mora da finansira komitetska glasila. I ta glasila se kloniraju, slična su kao jaje jajetu, Komitet pruža isto pa biraj, konkurencija nije poželjna.
I narod zna da treba lijepo sa komitetlijama, nijesu oni tu od juče, a biće i sjutra. Nemoj da te žena zalud pita: „Imamo li đe koga na funkciju?“
