Piše: Aleksandar Živković
Nije baš osvježilo, ali se lakše diše. Nije se otišlo u šumu, ali su Lalićevi Brzaci vazda spremni da ispaljuju rafale grkih riječi. Valjda i po zakonima fizike, Crna Gora nije mogla, mimo svijeta, da ode u crnu rupu, ali se teško izvlači iz autoritarnog i kriminalizovanog nasljeđa. Političke snage koje su pretrajavale u takvom režimu kao opozicija, teško su se prilagođavale na novu ulogu.
Crna Gora je više očekivala od novih vlasti, ali njeni činioci nerijetko su prednost davali sopstvenoj ulozi u njoj, nego potrebama građana. Kadrovanje koje je bilo privilegija jedne porodice, postalo je nacionalni sport.
Specijalno tužilaštvo je, hvala Bogu, počelo da radi, ali sudovi još nijesu. Plate rastu a proizvodnja je odavno suspendovana i nikako da izađe iz „tranzicije“.
Znamo to, što nam opisuješ, reći ćete. Nama trebaju rješenja. Lako se oko toga složiti. Rješenje nije da se okačimo o vrat EU, niti jedni druge da držimo za perčin. Rješenje je da pustimo one koji znaju da prave novac i da zarađuju, težak je to posao, možda najteži; one koji znaju da stvaraju kulturna dobra to čine; one koji liječe i vaspitavaju, takođe, teški su i to poslovi. A političari da umjesto privida stvaraju mogućnosti za promjene.
