Lazar Mijušković, Marko Radulović, Andrija Radović, Lazar Tomanović, Mitar Martinović i Janko Vukotić. Ovo su, njih šest, jedini predsjednici Vlada Knjaževine, a potom Kraljevine Crne Gore od osnivanja parlamentarizma 1905. g. do kapitulacije Crne Gore 1916. Svih šest su podržali odluke Podgoričke skupštine o ujedinjenju Crne Gore sa Srbijom, radi stvaranja velike južnoslovenske države.

Danas se o toj skupštini i njenim odlukama govori kao o sramnom izdajničkom aktu, a mi se pitamo ko je koga tu izdao kada su prve ličnosti dotadašnje državne politike stale na stranu suprotnu kralju u egzilu.
Ako ovome dodamo, da su jedina tri episkopa (Mitrofan Ban, Kirilo Mitrović i Gavrilo Dožić) Pravoslavne Crkve u Kraljevini Crnoj Gori, crkvene strukture koja se smatrala „autokefalnom”, ‒ takođe pristala uz državno i crkveno ujedinjenje 1918‒20 g., onda se naša zapitanost pojačava: kome vjerovati? Ideolozima DPS-a koji retroaktivno prebiraju po istoriji ili vodećim licima crnogorske crkve i države iz pomenutog perioda?
U prilog tezi da bi trebalo vjerovati ipak onima koji su bili akteri diskutabilnih zbivanja, a ne onima koji su u protekle dvije decenije promjenili bar tri oprečne ideologije, govori i potresna sudbina sveštenika Nikole Simovića (na šire bratstvo: Sekulovića), jednog od prvih crnogorskih parlamentaraca, izabranih od strane naroda na prvim izborima 1905. godine. On je bio i sveštenik i narodni poslanik sve do ratne propasti 1916. Bio je akter potresne, gogoljevske scene kada je na Cetinju bodrio svog potomka Jakova Simovića prilikom Jakovljevog pogubljenja (strijeljanja ) od strane okupacionih austro-ugarskih vlasti.
Taj i takav sveštenik Nikola je, kao jedan od najstarijih poslanika tog političkog sabranja, a dugogodišnji poslanik crnogorske skupštine, predsjedavao je Podgoričkom skupštinom. Predsjednik Izvršnog odbora Podgoričke skupštine bio je vojvoda Stevo Vukotić, rođeni brat kraljice Milene. I sad je, od ovakvog sveštenika i rodoljuba, veći rodoljub i Crnogorac npr. raščinjeni i od svakog svog ranijeg društva (Beogradske patrijaršije – gdje je školovan; Carigradske patrijaršje – gdje je rukopoložen za sveštenika ) odbačeni raspop Miraš Dedejić?
Milija Todorović
