Dok se pred našim očima raspadaju sve društveno-političke tekovine litija, a Srbi bivaju skrajnuti sa pozicija odlučivanja, u Beogradu – muk. Ni jedne jedine izjave od zvaničnika koji se predstavljaju kao zaštitnici srpskog naroda širom zemaljske kugle. Ovo nas je podsjetilo na vrijeme litija, kada smo gledali slično ćutanje odande odakle najprije očekujemo podršku.
No, ne ćute svi. Izmiljeli su razni opskurni kvaziintelektualci da u kojekakvim rijaliti programima i žutoj štampi napadaju Srpsku pravoslavnu crkvu u Crnoj Gori, opanjkavajući njeno sveštenstvo koje se dokazalo kao besprekorno hrabro i moralno čisto tokom trajanja borbe za odbranu svetinja. Ovi dušebrižnici za, zaboga, jedinstvo naše Crkve, u sred društvenog i političkog haosa u koji ovih dana tone crnogorska javna scena, nalaze da prebrojavaju sveštenike i da im mjere „pravovjernost“ po svom naopakom šiberu.
Izgleda da je sada to najpreči posao u zaštiti interesa srpskog naroda u Crnoj Gori. Ili je to možda pokušaj da se skrene pažnja sa onog muka iz Beograda koji je ovih dana tako upadljiv?
Ovi lažni kriterijumi i izmišljena fama o tome da neko pokušava da odvoji Mitropoliju crnogorsko-primorsku od Srpske pravoslavne crkve, plod su mašte medijskih mešetara i namijenjeni tome da se ućutka slobodarsko sveštenstvo koje je iznijelo litijski pokret i da se primora da se svakog dana prvo posipa pepelom, dokazujući da nisu ono što žele da im nametnu ovi najnoviji bogoborci, a onda da se busaju u prsa, uvjeravajući urbi et orbi da su najpravovjerniji u nacionalnom smislu.
Apsurnost ovakvih konstrukcija jasna je svakome. Ipak, njen cilj je dostignut ako uspije da posije smutnju među vjernicima i unizi ugled Crkve u društvu, pomoću instrumenta „dobar sveštenik – loš sveštenik“.
Varaju se, međutim, oni koji kvalifikujući oce naše Mitropolije misle da naškode njihovom ugledu u narodu i unutar Crkve. Varaju se jer se vjerni narod sjeća dobro gdje je ko bio dok su bile litije. Ko je predvodio narod, a ko je ćutao ili utekao… Varaju se i zbog toga što je sveštenstvo Mitropolije jedinstveno i svi sveštenici su spremni da se žrtvuju jedni za druge i za svog mitropolita.
To što zlonamjernici žele da posiju razdor, pokušavajući da koriste različitosti u mišljenjima sveštenika – tako svojstvenu ljudima koji žive u slobodi – samo je njihova zabluda, koja će završiti isto kao naum otimača svetinja. Svaki sveštenik kao živ čovjek ima pravo na svoj stav, ali je međusobno jedinstvo i saglasnost oko onog najvažnijeg neupitna, a pokušaj da se oni naruše, uzaludna rabota.
Veliki je Bog koji nas vodi. Njega ni jedan moralni Kvazimodo ne uzima u obzir, iako je on glavni činilac zbilje vjernog naroda. U tome je njihova greška i njihov poraz.
Jovan Čeliković
Izvor: Etos
