Kampanje za izbore su, pored potpune bezbidejnosti, frazeologije, populizma… obilovale i zloupotrebom djece u marketinške svrhe, kao i ,,udomljavanjem“ političkih klovnova i marginalaca koji su se pripajali ovoj ili onoj koaliciji. Sve u svemu, nagovještaj da je jedna politička era na umoru i da se promjene moraju desiti.
Ružičasti Oktobar
Oktobar je mjesec borbe protiv raka dojke. I ove godine se ta borba obilježava nekom trivijalnom manifestacijom o ,,podizanju svijesti“ i sa nekoliko poziva od strane zdravstvenih radnika da povedemo računa o prevenciji. Međutim, borba protiv kancera generalno je bitka koju već dugo godina gubimo, ali ta priča nije dio neke bitne agende, pa će još dugo ostati na margini.
Ipak, ova borba ne smije da bude na leđima građana, nego u odgovornosti institucija. Skoro pa ukorni pozivi građanima da idu na preventivne preglede, veoma vrijeđaju, jer u zdravstvenom sistemu kakav je naš, nemaju prilike da se liječe ni pacijenti sa dijagnozom, a kamo li oni koji žele provjeriti svoje zdravlje. Pregledi se čekaju u nedogled, a često bolnice i ne raspolažu adekvatnom, ili bar ispravnom opremom i uređajima.
Trebalo bi kao država i kao društvo da razmislimo šta radimo sa zdravljem građana. Nije davno bilo, kada smo, u jednom danu, sa tugom otpratili Dušana i Marinu, dvoje mladih ljudi koji su izgubili bitku sa kancerom.
Lokalni izbori
Lokalni izbori su pokazali da je crnogorska politika u terminalnoj fazi. Kampanje za izbore su, pored potpune bezbidejnosti, frazeologije, populizma… obilovale i zloupotrebom djece u marketinške svrhe, kao i ,,udomljavanjem“ političkih klovnova i marginalaca koji su se pripajali ovoj ili onoj koaliciji. Sve u svemu, nagovještaj da je jedna politička era na umoru i da se promjene moraju desiti.
Za sada, te promjene su nagovijestile neke nove političke opcije, bilo da su to određeni kadidati koji su ispred svojih partija, bilo da su u pitanju građanske liste i pokreti.
Poštenje
Korumpiranost. Od one situacije gdje brže završiš na šalteru samo zato što poznanik/ca radi na istom, do one visoke, lopovske koja je metastazirala u društvu, a od koje strada sve oko tebe. Poštenja – ono što bi trebalo da bude iskrenost, čuvanje drugog od sebe, odgovornost – u Crnoj Gori nema ni u promilima. Niti ju je ikada i bilo. Toliko smo neiskreni da prvo lažemo sebe, a potom i druge.
Od sebe ne čuvamo nikog, naši interesi su na prvom mjestu. Svaki međuljudski odnos je korozirao, društvo okoštalo i unakazilo se, a za to niko ne preuzima ni česticu odgovornosti. Svako vuče na svoju stranu, cijedeći suvu drenovinu, ostavljajući pustoš iza sebe.
Građansko društvo
Građansko društvo je nastalo usljed nesenzibilnosti države da zadovolji društvene prohtjeve koji nisu u skladu sa održavanjem moćnog državnog aparata i imanentne mu moći.
U tom smislu, građansko društvo je alternativa gabaritnom sistemu Države, a ne ovoj ili onoj ideologiji; ovom ili onom identitetu, već ovoj ili onoj tiraniji, autokratiji, aristokratiji, oligarhiji, samovolji, diktaturi… Ono je alternativa tvrdokornosti, nehumanosti i pukom državnom razlogu (raison d’État). Ono je suprotno od obožavanja i fetišizacije države ili nacije, ali isto tako uvažava svaki nacionalni, politički, ideološki, individualni identitet.
Međutim, iako prepoznaje i uvažava nacionalni identitet, to ne znači da postoji poželjni i nepoželjni kao što je slučaj kod nas.
Građansko društvo je ono koje je ,,undo“-ovalo ,,Društveni ugovor“ i ponovo preuzelo dio suvereniteta nad sobom i odgovornost za svoje odluke. To je nešto što u Crnoj Gori još ne postoji, osim deklarativno, a perjanice ovog društva i dalje se nisu složile koji su osnovni principi i vrijednosti ovog društva.
Mentalno zdravlje
Prije neki dan je iz Morače izvučeno beživotno tijelo dvanaestogodišnje djevojčice. Nije mnogo riječi o tome bilo u medijima, pa nećemo ni mi dirati u ovu tužnu vijest. Ali mnogima je pretpostavka ista.
Nažalost, manje ću reći o onima koji su ugroženi, jer vjerujem da je vrijeme ukazati na one koji su uzroci. Dakle, za naše, sve slabije mentalno zdravlje, nisu samo krive okolnosti – brz život, tehnologija od koje smo zavisni i koja rukuje nama – koliko pojedinci, psihopate koji ,u svoja četiri zida maltretiraju porodicu, suprugu, djecu koja odrastaju; koji na društvenim mrežama ostavljaju svoj gadluk na sve strane čineći uvrede, psovke i agresiju prihvatljivim kodom svakodnevnog komuniciranja.
Dakle, pored mentalno ugroženih, imamo veći problem, ili makar djelimični uzrok problema u onima koji su mentalno nezdravi: toksični mentalni zagađivači, koji truju privatni, ali i javni prostor. Na osnovu svoje psihopatije i sociopatije, prepoznaju se međusobno, udružuju se i više nego često zauzimaju bitne položaje u društvu. To se zove patokratija: psihopate i sociopate koje vladaju i pod čijom moći i uticajem cijelo društvo postaje izopačeno.
Obrazovanje
Početak oktobra je obilježio famozni rebalans budžeta i posledice koje ima da ostavi na prosvjetu i obrazovanje najmlađih. Protesti nekoilicine nastavnih radnika bili su slabo organizovani i skromni, ali još skromnije prenešeni u medijima.
Rasulo u prosvjetnom sektoru se hronično inicira sa vrha više decenija. Đaci nemaju adekvatan ambijent za učenje i razvoj; nastavnici/e su prepušteni sami sebi u dovijavanju sa neuslovnim radom. Ministri su ti koji raspredaju demoagogiju, kite izvještaje i kupe političke poene. Direktori škola su samo postavljeni pioni koji ne preuzimaju nikakvu odgovornost.
A djeca rastu i izrastaju u polupismene građane, prepuštena entuzijazmu nastavnika i mogućnostima roditelja.
Vrijednosti
Iako bi trebalo da su univerzalne, te u rangu aksioma nepromjenjive i neumoljive, vrijednosti su danas najlakše za relativizovati, prisvojiti ili integrisati u nečije agende. Onaj ko je u poziciji moći, može dijeliti ,,sertifikate“ na vrijednosnu eksluzivu, pa se tako danas na vrijednosti može pozvati i onaj koji ih eksplicitno narušava.
Eksploatišu se od strane različitih narativa, koriste kao alibi za razna nepočinstva, ukalupljuju u razne deklaracije. Na koncu iste postaju izrabljene i dugoročno neuvjerljive. Ovaj proces možemo vidjeti i na našem putu ka EU: mnogo su bitnija praćenja agende, statistike, zatvorena poglavlja, nego li vriijednosti.
Ko bude htio da vidi, uvidjeće šizmu između evropskih vrijednosti i deklarativnog poštovanja evropske agende koju preferiraju domaći moćnici.
Izvještaj EK
Samo opomena gdje smo. I samo opomena da smo vrijednosti zamijenili formom, deklaracijama, referatima. Naravno, mi smo i oko vrlo preciznih ocjena uspjeli da otvorimo polemike i podjele. Istinski, mnogi iz političkog establišmenta ne žele u EU, a mnogi, koji navodno žele, ne rade svoj posao kako treba.
Aleksandar Novović
Izvor: Kombinat
