Sudeći po reakcijama što stižu sa svih novokomitskih strana ugašen je belvederski plamen sa Kruševog ždrijela.
Ostaje žal do nekih novih izbora. Sada je očito propuštena prilika da se ispiše veličanstvena poema „Lament nad Belvederom“.
Mogla je ta brižno ispisivana pjesma doista pretendovati da postane pandan jednoj od najljepših srpskih pjesama. Da bude čak i bolja! Toliko okolnosti ove „tragedije“ zaista podsjeća na ono sumatraističko tumbanje čudovišta, polipa, delfina, koji ponekad „jezde“ „i urliču: ՚Prah, pepeo, smrt je to.՚ A viču i rusko ՚ničevo՚“ iz poeme Miloša Crnjanskog.
Sve se namještalo da novokomite opjevaju svoj antipod − Beogradu.
Ali Avaj! Mjesto terorističkog okupljanja paravojnih formacija Veselina Veljovića i DPS-ovisnika zove se Kruševo ždrijelo… I tu je kraj poetike, a i patetike. Taman uoči rođendana Mila Đukanovića. Baš šteta.
Prilozi iz elektronskih medija i sa društvenih mreža, kojim ilustrujemo ovo oglašavanje, jedino pokazuju kako se oni neće moći spakovati u neki adekvatan naslov koji bi ušao u čitanke.
„Lament nad Ždrijelom“ imao bi, nesumnjivo, više sociološko značenje i ticao bi se prije tužbalice i žala što su mnogi ostali bez uhljebljenja i načina kako da dođu do privilegija, kakve su uživali u odnosu na ostatak građanstva.
