Piše: Elis Bektaš
Sa približavanjem izbora u Crnoj Gori, raste i temperatura na političkoj sceni, a povišena temperatura ponekad, kao u slučaju Milana Kneževića, može izazvati i groznicu koja za posljedicu ima umanjene umne i kognitivne sposobnosti.
Kneževiću je neko, po svoj prilici veoma nedobronamjeran, doturio dokument, odnosno uvjerenje izdato u Centru ministarstva odbrane Republike Srbije na Zvezdari 20. februara 2023. godine, kojim se potvrđuje da je Milojko Spajić istoga dana, rješenjem broj 3241-1 preveden u rezervni sastav Vojske Srbije, a uvjerenje je izdato u svrhu regulisanja otpusta iz državljanstva.
Iz šturog administrativnog dokumenta, koji ne objašnjava kakav je status, kao vojni obveznik, imao prije prevođenja u rezervni sastav, niti definiše koliko dugo će trajati obaveza u rezervnom sastavu, Knežević je izvukao čitavu paletu zaključaka na kojima bi mu pozavidio i legendarni Triger iz Mućki. A nakon tih zaključaka, dao je i ultimatum premijeru Spajiću da podnese ostavku zbog kršenja zakona.
No Triger je dobrodušni i bezazleni čistač ulica, sa blagom retardacijom i bez ambicija da upravlja društvenim i političkim odnosima, pa njegovi zaključci, katkad čak i duhoviti, nikakvu štetu ne prave.
Zaključci Milana Kneževića, međutim, i te kako prave štetu, prevashodno njemu samome, jer ga prokazuju kao političara koji je spreman da i ne trepnuvši preuzme ulogu nečijeg potrčka i, što je još gore, političara koji ne razumijeva čak ni osnove legislative i administracije. I političara koji, možda i nesvjesno, laže.
Naime, Milojko Spajić nije prekršio nijedan zakon Crne Gore, kao ni Republike Srbije čiji je državljanin bio, već je samo prikupio potrebne dokumente, među kojima se nalazi i uvjerenje o regulisanju vojne obaveze, kako bi okončao proceduru otpusta iz državljanstva.
Ukoliko ga je nadležni organ Ministarstva odbrane Republike Srbije zadržao u svojoj vojnoj evidenciji, to nije Spajićeva greška, već nedopustiv propust nadležnog organa, koji svakog vojnog obveznika, odmah po otpustu iz državljanstva Republike Srbije, mora po automatizmu da briše iz vojne evidencije.
Zbog čega je Milan Knežević, nekoć vispren i talentovan retoričar, što mu i sam premijer Spajić priznaje, pristao na sramotnu ulogu potrčka i čiji je tačno potrčko, ovdje nećemo nagađati, već ćemo prepustiti vremenu da ponudi odgovore na ta pitanja.
U svakom slučaju, ultimatumom upućenim premijeru Spajiću, da podnese ostavku zbog kršenja zakona koji, vidjeli smo, nije prekršen, Knežević je samoga sebe diskvalifikovao iz svake ozbiljne diskusije i pretvorio u legitimnu metu satire.
Bilo bi dobro kada bi to shvatili i njegovi birači, jer nikome na svijetu nije potreban politički predstavnik koji ne razumijeva zakone i poslove državne administracije i koji je sposoban da služi samo glasnogovornik kuloarskih kružoka.
